Nedavni sadržaj od pralina

Na mjesecini korak ti svjetluca korak koga nema. Tiho gazis umiven pjesmom Osmjeh ti se krije ne vidi se. Ne ljuti se duso sto sam obukla tamno njime obojila stih i oci moje. Ledeni vjetar prica daljinama.

Zasto si sam,u plavilu sam, mrk od valovlja tugujes tugu svoju okruzen samo ribama i travama, travama cije mirise ne poznajes? Ogoljen sav,izbrazdan slanim burama zanijemio si odavno-tu pred ljepotom koja i ne pokusava da te razumije ostavljenog pored mora...

U ovoj sumi gdje nejasne zore zamute staze,u ovom podlom mraku rodjenom pod liscem lazi-samujem. Propinjao se dugo dan moj iznad gore pa sad lezim uzalud pruzajuc saku uzalud pruzajuc saku,znas. Pasti?Stati? Zavijutka poslednji vidjeh rub. Rekli smo sve sto smo htjeli...

Najblizi smo u casovima ispred zore U tisini otvaram dusu pricam Bolu moje oci gore slutnjama i bojim se zore da se ne prikrade ukrade sjene Tvoje meni tako stvarne. Klecim Avet bola nailazi. Pobjeci moram ponijecu sa sobom Tebe u mislima snagom bola.

Tajnu i ne skrivam. Poezija tuga u njoj Nikada mi nije jasno zasto pisem Trazim li spas tragom daljine? Ili su iluzije tugu da savladam u tamnici pisanja. Zbijene misli jure u stihove Bezbroj puta spalim napisanu pjesmu u neredu zvuka Kasno je za ispit duse na praznoj hartiji

Kao nekada sa tobom sada sapucem sa mjesecom sa obalom jednom. Sanjalacke varke u njima ljubav bez kraja blistala na nebu mojih snova. Zvuci proslih...