Pustinjak misljase da je moguce pobeci od sebe,od svog sna u srcu,i onog najtananijeg u njemu,te da ce poput belog oblaka nestati bez traga iz zivota njezinoga,ali nocima u san a i na javu dolazahu mu njezine slike,njezin lik i njene iskrene oci,oci pune topline i tuge i-gledahu ga.Tada...