Opet cu da se napijem moga mi zivota,
i rasirenih ruku da poletim gore.
Ko god hoce neka kosi, kopa, ore...
i sve bez traga neka ide, more.
A ja? Pa ja odoh Leni, zar je to sramota,
i vratiti se necu opet prije zore.
Poslednja strofa jedne predivne pesme Mihaila Cupovica!