Oči mi videše suze,
Duša mi vide bol,
Svaki dan, tupo prolazi u tišini,
sa kletvom, zadavši bol.
Tren, odlazi, negde
ko zna gde u razmišljanje
i klet, zatvorivši krug
koji ode u beskraj i noć.
Jutro donosi novi krug,
i do večeri tako.
Početak, sredina i
kraj, laž, istina
ali šta, nema više...