Magdalena Maggie

Cao...ne zelim biti nekulturan ali me bas pogodio Tvoj tekst u Blogu...Pa si mi se ucinila kao vrlo interesantna osoba..Zaista, retko realno a opet, ne tako svakidasnje razmisljanje, o jednoj, od mozda vecitih tema...I sam sam, nnekako razapet, izmedju dva sveta-stalno je borba-da li se uklopiti , postati poput drugih, izgubiti sebe...Ili se drzati svoga, ostati dosledan sebi, biti svoj, poseban...I stalno jednamentalna dilema-svestan sam da stvari u zivotu nikad, ili bar retko, nisu crno/bele, vec je uvek sve u nekim nijansama, ali opet-kad su upitanju najteze situacije u zivotu, najveci izazovi, najvece , pa cak i sve odluke-postoji sami0da ili ne, crno ili belo, levo ili desno, gore ili dole...Uglavnom sredina/kompromis/nijansa ne postoji...Sto me vodi do razmisljanja-nije li onda, svaki kompromis, svaka nijansa izmedju crnog i belog, LAZ, iluzija..?
Pozdrav i lepo vece i laku noc Ti zelim

Ti i ja
Zrtve iluzije u jednom surovom,
paralelnom svijetu,
Osudjeni na smrt
Vec na pocetku nase avanture.

Tko danas jos vjeruje
U meleke,
Vile
U caroliju,
Sudbinu,
U zacarane sume,
Mistiku prvog pogleda?

Danasnji su dani
Puni cemera i bijede
I neke cudne tjeskobe
U grudima.
Ti i ja
Dvije izgubljene
duse
Koje se nikada nece
naci...