LUNJO
Lunjo, moj stari kofer opet miriše na sive ceste
a tvoja soba na mandarine i pržen kesten.
I toplo je tu, tu ispod tvog krova.
O, dobro je tu, u zamku iz snova, pa sretna ti nova.
Lunjo, sad ću ti reći i više nikom i više nikad:
svako je od nas ponekom sličan al' ti si...