Nedavni sadržaj od aurora boralis

Da, ko ima pravo da se petlja u djelo jednog Dostojevskog ili bilo koga, ali, svako djelo nema samo jedan kraj, svaki zivot nema samo jedan kraj, pocetak i kraj za mene su uvijek bili relativni u svakom smislu. Mozda ne postoji bolji ili losiji, ali razliciti razlicito porucuju, krajevi, mislim...

Ameri! Nista bez njih! Tuzno ali istinito! Nije stvar u happy end-u nego u moralnoj pobjedi koju nazalost ne mogu lako da dokucim u ovom romanu. Ima li je? Vjerujem u onu "Kako posijes tako ces i znjeti", Miskin je zivio u skladu sa tim a sta je dobio!? Ipak, svjesna sam da za taj njegov nacin...

Slazem se u potpunosti sto se tice iskrivljenog svijeta... Ali zar je sve uistinu tako crno??? Dostojevski je za mene ipak pisac koji vjeruje u nadu, ljubav, u to da ce ljepota zaista promijeniti svijet... kad ono tamo Miskin skonca bolesniji nego sto je bio na pocetku. Istina je da svijet nije...

Sam pisac ga je nazvao idiotom. Koliko idiotizma ima u Miskinovim postupcima, u njegovoj dobroti ili naivnosti? Od Dostojevskog sam ocekivala drugaciji kraj romana, moralnu pobjedu naseg idiota, a on zavrsi jadno i tuzno, a vrhunac je krajnji komentar: 'DOSTA JE BILO ZANOSA, VALJA VEC JEDNOM...

...Volimo! To je sve. Jer to Bog trazi. Pusti to nebo sto hladnocom zraci. U oku sto te voli ti ces naci Sav sjaj tog svijeta, sve njegove drazi. Ko voli - taj zna, vidi, sluti, sanja. KOD NJEZNOG SRCA MOCAN DUH SE SKLANJA!... ( Viktor Igo, Jedne veceri dok sam posmatrao nebo) P.S...