Dva vremena

Ugašen osmeh
Spuštena zavesa radosti,
vremena koja ozbiljnost nameću,
vremena tuđih merila,
ljubavi oslobođena,
vremena sumraka i očajnog nadanja,
na dnu srca pohranjena.
Preteći tutanj, prašinom obvijeni,
kameni odron samo se čuje,
zatrpava uspomene
stabljike ljubavi lomi
nežne latice kida,
semenke neplodni kamen prima.
* * *
Zvonki smeh i eho čujem,
stvarnost , istina il' privid se nadvija.
Nada sa dna srca ,
Uplakana, žustro radošću podignuta.
Osmeh zaboravljen, odnekud se probija, doziva,
vera razapeta al' ushićena se javlja,
ljubav pustinju ispunjava
vrt prelep u srcu gradi,
miris, lepotu i boju nekadašnju vraća.
 
romantika-vreme-x.jpg
:klap::klap::klap:
 

Back
Top