LJUBICI

Mi smo oboje nalik na jedan osmeh davni
i tako cudno slicni,ponekad suzi jasnoj.
Mozda je sreca samo sto smo k`o nebo ravni
sisli sa istog voza,na jednoj stanici kasnoj..
i pronasli u sebi da zajedno umemo
da docekamo drumom,i cvetanja i vetar..
Pa da idemo bosi,da idemo..i idemo,
bez straha dal` postoji sledeci kilometar.

MIROSLAV ANTIC

Ps.Umesto pozdrava za dobro jutro,za nove kilometre u novom danu..
 

Back
Top