Kod starog parka....

Dugo sam sama koracala
Dugo si ti sam koracao
Noci su sam sanjala prazne snove
Prazne snove sanjali smo oboje

U jednom danu,u jednom trenu nasi putevi su se sreli
Kod starog parka,ogrnutogmrakom
Ti si pogledao mene,ja sam pogledala tebe,nekako drugacije,nekako sjajno
Ostavili samocu da spava mirnim snom,kod starog parka ogrnutog mrakom

Dani su tekli mirno kao ravnicke reke
Sedeo si ti kraj mene,i ja sam sedela kraj tebe
U mracnim nocima spustala sam glavu na tvoje rame
U mracnim nocima celivao si moje rane

Jedno popodne,donese oluju
Otvorilo se nebo,drvece se poklonilo vetru
Ti nisi sedeo kraj mene,ja nisam sedela kraj tebe
Osecao si prazninu u mom glasu,osecala sam daljinu u tvom pogledu
Od udara groma,samoca se iz sna probudila,koja je godinu jednu spavala u mraku

Koracala sam sama jednog mirnog dana
Koji je osvanuo dugo posle olujnog popodneva
Prosla pored jednog starog parka ogrnutog mrakom,cak i po danu
Videla sam dve zagrljene siluete,jedna je licila na tebe,a druga ni malo na mene
 
Veoma mi se dopala pesma.
Hvala što si je podelila sa nama.
s5.gif
 

Back
Top