Citam ove stihove Mike Antica pa prepoznajem sebe u njima. Istina,retki su oni kojima sve cveta a mnogo je ovakvih kao sto sam ja. "Cvecari" uglavnom jasu...... zajasili pa se ne skidaju a ja cutim a i sta bih drugo....radim kao konj a nista mi se ne vidi?
Savio sam se pod samarom,bole me ledja od bica....cak i ne pokusavam da svog jahaca zbacim a kako cu kad me stisnuo nogama pa ne pusta...lepo mu na mojim ledjima jer gore visoko "cvece" valjda lepse mirise, zato im se i ne silazi.........
Uvek kad se igramo
meni kazu: bices konj
i ja,sta cu _ moram.
I jos neki budu konji,
a ostali sednu nam na ledja,
pa se tako trkamo.
Mi, koji smo konji,
dok trcimo do cilja
u konje se pretvorimo,majke mi.
I srce nam konjsko.
I oci nam konjske.
I mozak nam konjski.
I mogu ti reci: kad si konj
uopste ti nije vazno da budes bas prvi.
To je uvek vazno samo onom
sto te jase.