KOFERI MOJI PUTA VIDE 1

Pa.....da i ja krenem sa necim.....a svasta nesto nek ostane..........;)

KOFERI

Pakuju se koferi moji
dok vecer zori ne da da svane
Redjaju redno sanak po koji
i sve sto moze u njih da stane……….

Vidim im puta gde kraja nema
i povratak istim nestaje pritom
Dok telo dusu lagano sprema
dal mesta ima prtljagu skritom.

Koferi moji, koraka nagla
sa teretom moje vrline i mane
Izmaglica nade gusta ko magla
ostavlja deo,da nesto ostane…………..

ZK

1.

Sada telo prtljag sprema
sva secanja proslih dana
Pa se bojim nje da nema
od prebola jedna rana.

Jer znala je da zaboli
kada dusa srecu prima
Novim danom kad se voli
potseti me da je ima.

Onda dusa tihom setom
sto dolazi zna da sluti
Da odleti tihim letom
kuda vode zadnji puti

ZK

2.

Sa secanjem oticicu
skoferima svojih dana
I dal ikad ja sticicu
kud me vodi tela rana……….

Za dusu se ja ne brinem
jer odnece deo mene
Ako ikad negde stignem
tad saznat cu da ne vene………….

U novom ce telu biti
dusa stara kao nova
Sva secanja svi sakriti
bit ce deo mojih snova……………

ZK

3.

Necu se "javljati vise"
UMISLJENOM svetu gde "dodira" nema
Dusa ce i dalje pesme da "mi" pise
dok pero slova malo ne zadrema...............

I u snu ce pero pesmu da napise
nevidljivih slova dusom izrecenih
Pa kad se i javim, bit ce me jos vise
bar u ime "sumnje misli ne recenih"............

I stih ce dati deo snova svojih
sa stvarnoscu san ponekad isprosim
Koferi su tu od pesama mojih
jer ja samo pesme sa istima nosim.............

ZK

4.

Ako hocu a i necu,
pa se u me zelja lomi
Sagledacu sta to precu
pre no sto me sumnja slomi....

Ako meni i to prija
hocu -necu neka traje
Tad cak moze da zasija
neodlucnost sto prestaje............

Kontrast sebe ja prihvatim
i kad zelja zelju budi
Narocito kada shvatim
one redom u zabludi................

ZK

5

Kad mi dani budu noci
sunce bude zvezda staza.
Tad pozelim nekom doci
al mi puta ne pokaza.

Kad razdvojim dan od noci
pa mi mesec tajnu dozna,
Taj ce neko mozda moci
moju stazu da prepozna.

Ja cu vence poljskok bilja
ostavljati pokraj puta.
Da mi sanak bude zbilja
i taj neko da ne luta.

ZK

6.

Oni hoce, ja ne mogu
nesto cudno u me bude
Da dosegnem mir i slogu
pa se cudni cudom cude.

A meni je tada jasan
"inat" sto se ume budi
Tad necujan i bezglasan
bit cu onaj koji "sudi".

Ako nikom, ono sebi
tad sam svedok i porota
Pozeleo nikom ne bi
zivot-pricu da odmota.

ZK

7.

I nesto cega nije bilo i sto je camilo
sred zaborava i mozdanih vena,
Dade snagu svetlu da obasja tamnilo
sa pojavom na pragu mojih uspomena.

8.

Mir i spokoj, razuzdanost ista
sa zacecem od Bozija dela
Reka toka i mutna i bistra
sve da bude, ali da je ZENA.

ZK

9.

Nemoj biti sto ne da se,
"sumnjom" da se osmeh kvari
Jednom dusa kad *preda se*
ostavljeno ne pokvari .

Vec ti budi sto se dade
sa osmehom kad se nosi
I da niko ne ukrade
cak i ono za se sto si.!

Jer u srcu mesta ima
da osecaj "gnezdo" nadje
Iskren poziv kad se prima
staru stazu da pronadje.

ZK

10.

Kad zadrhti srcu ritam
a da ljubav “znam” da nije
Nesvest tiha, pa se pitam
dobar li sam, infark li je?

Srce drhti, nesvest prija
lik neciji ono krije
Ti naidje sve zasija
meni milo, infarkt nije.!

Osmehnuh se pa mi milo
nemir srca kad se vrati
I ljubavnog ritma bilo
kao “lopov” zna da prati.

ZK

11.

Hocu novo necu staro
ono novo "sve podnese"
Mal krivuda i mal pravo
staro daje pa odnese.

ZK

12.

Шта ли те је натерало
сад да "владаш са подсмехом"
Оном што те "потерало"
све опрости са осмехом .

Ако осмех горак буде
надвладат ће зрачак наде
У Човеку о ком "суде"
осмех неба не престаде.

ZK

13.

Ne vidim ih, sto ih nema ?
svi razlozi osmeh jutra
Pa se pitam: sta mi sprema
sto dolazi, al tek sutra.

Pa i sutra tako bude
dan naredni od sna prelja
Sa mislima glave “lude”
na "obali reke zelja".

ZK

14.

Kad "odredis" ono sta si
i za cime dusa mari ?
Osetit ces sta te krasi
i sta znade da pokvari !

Kad upoznas sebe sama
i donekle prostor siri,
Tad zasija misli tama
gde se svetlost s mrakom miri !

ZK

15.

Gle uzmice, al ne mora
ja ga nicim sad ne teram
Jedan sarov iz mog sora
bojeci se "sta mu spremam".

Samo osmeh pogled oka
zeleo sam da mu pruzim
Jurnu name u dva skoka
ja pobegoh, al ne "zurim"

Sustize me na kraj sela
dotace mi pogled okom
Sa osmehom neba vrela
svako svojim nesta tokom.

ZK

16.

Dobro vece tugo
ne bese te dugo
A kad nema prvo tad nema ni drugo
moja drugo i nebeska dugo.........

Tuga iz potaje
zna da vreba............
Pa mi nekad ne dostaje
ko pogledu okrajak neba..............

ZK

17.

Bol se moze bolom zvati
nedozivljen on to nije
Pored mene, nek me prati
samo nadu da ne krije..........

18.

Prestade "vodenica" nocas da radi
a vode bujadi i dalje ima
Kraj kraju dodje i mojoj "baladi"
ko je znao dati, znace i da prima.............

Neizbezni "cas", docekat cu budan
jer san sa "odlaskom" je "pesma" ne recena
Necu ni da budem previse prebudan
za "odlazak' sto je -rec- ne dorecena.

ZK

19.

Promenio kozu sebi
a i dusu usput jeste
Prepoznali, mozda ne bi
da ne svraca malo cesce..............

Oni sto mu prostor daju
sa "crnilom" svoga bica
Vrlo dobro razdvajaju
sta je "krupno a sta sica"...........

Pa mi dodje nesto "zao"
tog tereta sto ga nosi
To sto nije, sad bi znao
staru "kozu" da izprosi.

I gde kofer veci naci
iz istoga sta pomaci ?
Sa dilemom koja prati
dal ce "koze" obe stati.

ZK

20.

SAMO ZA OVU NOC
;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;
Primih reci, osmeh oka
noc je ova tihi sat
Bezgranicno i bez roka
ja poslusah savet dat...........

ZK

21.

U san mi se cesto javi
to pitanje sto me budi
Kao osmeh neba plavi
dok odgovor skrito nudi.

Gde su oci sto su bile
i nestale tako naglo
Ne znajuci da su skrile
moje duse "ogledalo".

Pa mi tada lakse bude
sa pitanjem odgovora
Da sagledam sto mi nude
skrite reci mog govora

A.koferi, tu su gde su
i ova ce pesma stati
Da trajanjem u svom plesu
neznane ce prepoznati.

ZK

22.

Ne dam da mi ni zasmeta
glupost, jer jos vise pratice me
Ma i da sam na kraj sveta
glupost "drugog" nacice me..........

Zasmeta mi moja licna
glupost duse nekad "jadne"
Vredjat drugog nije vicna
samo mene da prepadne.

Njih u kofer stavit necu
niti dusa to sad prima
Ruku praznih, bas to pre cu
mozda toga, "tamo" ima.

ZK

23.

Zacuo se jauk galeba na steni
i promukli jecaj nade sto se skrila
Poleteti hoce, al snaga mu peni
ne oseca zivim ta nebeska krila………..

Sa stene mu pogled plavetnilo vreba
sa jos jednim letom da se sveti jadu
U ocima snenim, svi oziljci neba
sto privode kraju “galeba i nadu”………..

ZK

24.

Zasnezilo dahom mraza
pahuljastom jutru ovom
Iza mene snezna staza
ka koraku mozda novom.....

U pogledu zaigrale
sa "beskrajem" belog dana
Lednog daha "zvezde" male
nasred moga toplog dlana.

Te mi pogled "nazad"ode
u danima isto belim
Pahulje mi proslo svode
sa kojima -sneznost- delim.

ZK
 
Hvala Biljana, i verujem i znam, upravo nekako s proleca......pa u to ime:

Из зб.пес. КОФЕРИ МОЈИ ПУТА ВИДЕ 2

51.

Kaдa сe "изгубе" прoлећa
и трајно завлада jeсeн са кoraком зиме
Тад отискак нови само ме потсећа
на нешто ново што носи ”старо” име.........

Када се пролећа "изгубе"
са трагом јесени доба животнога
Само сном могу да ме љубе
трагови усана сна уснулога...........

Сада пролећа само у срцу носим
а јесен цвета и лагано вене
Само сном могу да испросим
оно са сећањем што не дам да вене.

ЗК

52.

Шта мe води ка незнању
кaд мe знaњeм "знaњe" нуди
Лажи дајем веровању
Док ми "знање" не пресуди..............

А кофери мојих дана...... оставише траг трајања
Свега доброг а и мана..... у отиску нестајања.

Душа "гледа из висина"
мећ кофере да се снађе
У трајању свих тишина
кофер прави да пронађе............................

ЗК

П.С.
Осмех и поздрав......... а недоречено у својој неизречености је понекад богатије од изреченог.............:D
 
Poslednja izmena:
"Iz šarenog mnoštva iskr'o si se krišom,
slučajem pometen,
i u tmurne dane oplakane kišom
uneo sjaj snova dugama prepleten.

Zaigraju misli pa se čini lako
dve duše se spoje,
u treptaju rose čini se da svako
može da poleti baš kao nas dvoje.

Prepuštam se sneno zovu iz daljine
lude noći ove;
znam, imam te samo kroz šapat tišine,
ali nedam nikom da mi gasi snove. "

(Dragana Konstatinovic)
 
PREVARISE ME DANI
------------

Dani sto me varase sad misli mi cesto skrecu na perone...
Koji vagon je poneo u zaborav dve lude senke nase,
pune nepopijenog nektara ostase dve nedodirnute case
svaki mehuric sjajni jos u osmehu setnom pamti dane one.

Al' uzalud je. Senke nasih sena oboje nas danima mamile
dok smo se jedno od drugog skrivali. Sad pusto je i prazno,
senke nas u stupicu nesretanja vecnog mamile i namamile
Proslo je zauvek ono sto se cinilo da je vecno i neprolazno.

Neka te na tvom putu prate pozdravi moji. U nebo pogledaj
nek uvek za te oblaci beli budu, nek tvojim nebom ptice lete.
Budi mi dobro. Gde god te sada nosili tvoji puti, bez sete
misli na me. Koracaj uvek sigurno, ljubav nikad ne propustaj.

(Biljana)
 
ZAROBLJENICA

Lupa nemocnim krilima, slabim od dugih udaranja
o kaveza sipke snazne i hladne
ocima prati plave daljine, predivnih zora svitanja.
Samotne duse.......i gladne...


I samo u masti otvara vrata i leti, leti bez kraja
ne oseca umor, vec zelju samo
da odleti daleko. u dugo sanjani svet iz raja -
tamo gde se on i ja znamo


tamo gde srce peva pesmu neslucene neznosti
gde dusa od lepote zamire,
tamo gde nema stega ni kaveza, negde kod vecnosti.
Gde sreca k'o plima navire


i gusi. Ali predivno gusi, gusi ko nektara plod prepun
gde se umreti zeli od lepote
gde je sve plavo, i nebo i dusa i sreca,i mesec,mlad, nepun,
tamo gde se place zbog dobrote ...


San tako kratko traje, ali se uvek iznova vraca
zove je i potajno je ljubi,
i u tami svih noci kao premio zrak zore svraca
i nikad, nikad se ne gubi.

Onda se tiho zatvara u kavez, zlatan i mek
a grubo nezna krila lomi,
i jos je jedan san kradom ispratila tek -
sutra ce sanjati novi.

(Biljana)
 
Ova nije moja, ali je rado "prisvajam", uvek se u njoj pronadjem od A do S...JA I JA

O kad bih mogla samo jednom ja
nekuda iza bregova
pobeci od sebe.

Sasvim sama i vedra
projurila bih kroz sume,
razgrnula livadi nedra.

U zivot bih se zagnjurila,
svakom bih ruku pruzala.
Sa strascu bih se pozurila:

da vidim u zivotu kako je,
dusa necija ako je
za radost stvorena.

Jer od rodjenja sa mnom,
ma kud se makla,
idem ja vecno sumorna.

A meni se uvek dopadalo:
kad su tice kroz noc letele,
kad je lisce tiho opadalo;

kad su senke u sen sletale,
kad me ljudi nisu voleli,
kad su stvari dusi smetale.

Oduvek je jedna ja slutila
kobi, suze i bolove,
i radosti moje sve pomutila.

Oduvek me slatko zlostavljala:
ni u sumi, ni u ljubavi, ni u radu
ni caska me nije ostavljala.

Znam, umrecu i ostaricu;
a nju uvek mladu,
uvek zednu bolova
na zemlji ostavicu.

Desanka Maksimovic
 
Ova nije moja, ali je rado "prisvajam", uvek se u njoj pronadjem od A do S...JA I JA

O kad bih mogla samo jednom ja
nekuda iza bregova
pobeci od sebe.

Sasvim sama i vedra
projurila bih kroz sume,
razgrnula livadi nedra.

U zivot bih se zagnjurila,
svakom bih ruku pruzala.
Sa strascu bih se pozurila:

da vidim u zivotu kako je,
dusa necija ako je
za radost stvorena.

Jer od rodjenja sa mnom,
ma kud se makla,
idem ja vecno sumorna.

A meni se uvek dopadalo:
kad su tice kroz noc letele,
kad je lisce tiho opadalo;

kad su senke u sen sletale,
kad me ljudi nisu voleli,
kad su stvari dusi smetale.

Oduvek je jedna ja slutila
kobi, suze i bolove,
i radosti moje sve pomutila.

Oduvek me slatko zlostavljala:
ni u sumi, ni u ljubavi, ni u radu
ni caska me nije ostavljala.

Znam, umrecu i ostaricu;
a nju uvek mladu,
uvek zednu bolova
na zemlji ostavicu.

Desanka Maksimovic
 
Koliko mene secanje sluzi, ja kliknuh samo jednom, a dva puta ista pesma?!

Dobro, onda, evo jos jedna - za rastanak:

Staze niču i zatiru se - Desanka Maksimović

Izmedju dva prijatelja
Kao izmedju dva vrta i dve ulice
Bila je najpre putanja kratka,
Od dve-tri možda podlanice.

Prvo su prijatelji mogli i šaptati,
A čuli su se i pozdravljali rukom,
Ali staza je stala rasti zatim
I zatrpavati se listom i šljunkom.

Vremenom je postala duga kao reka,
Nisu se prijatelji mogli dovikati,
Nisu čuli svojim rečima odjeka,
Nisu se mogli izbliza pogledati.

Zatim je staza iščezla kao duga,
Ni da je postojala ne bi se reklo.
Kao da je obmana šumom protekla,
Ostala je za njom tek prigušena tuga.
 

Back
Top