Ne daj se Ines,
ne daj se godinama moja Ines
drukcijim pokretima i navikama,
jer jos ti je soba topla,
prijatan rasporijed i rijetki predmeti.
Imala si vise ukusa od mene.
Tvoja soba-divota,
gazdarica ti je u bolnici..
Uvijek si se razlikovala
po boji papira svojih pisama,po poklonima..
Pratila me slijedeceg jutra od devet do stanice
i rusi se zeleni autobus tjeran jesenjim vjetrom
kao list niz jednu beogradsku padinu..
u vecernjem sam odijelu i opkoljen pogledima..
Ne daj se mladosti moja,ne daj se Ines..
Dugo je pripremano nase poznanstvo
i onda slucajno,uz vrucu rakiju
i sa svega nekoliko recenica,lose prikrivena zelja..
Tvoj nacin gospodje i obrazi seljanke,
prostakuso i plemkinjo moja!
Pa,tvoje grudi..krevet
i moja soba objesena u zraku kao narandza,
kao narandzasta svjetiljka nad
zelenom i modrom vodom Zagreba,
Proleterskih brigada 39,kod Prkovic..
pokisla ulica od prozora dalje
i sum predvecernjih tramvaja,
lijepi trenuci nostalgije,ljubavi i siromastva..
upotreba zajednicke kupaonice
i."Molim vas,ako me netko trazi.."!
Ne daj se Ines..
Evo me,ustajem,tek da okrenem plocu.
Da li je to nepristojno u ovakvom casu?
Mozart,Requiem "Agnus dei"..
Meni je,ipak,najdrazi pocetak..
Raspolazem s jos milion njeznih
podataka nase mladosti
koja nas pred vlastitim ocima vara,
i krade,i napusta..
Ne daj se Ines..
Poderi pozivnicu,otkazi veceru,prevari muza
odlazeci da se pocesljas u nekom boljem hotelu..
Dodirni me ispod stola koljenom
generacijo moja,ljubavnice..
Znam da ce jos biti mladosti,
ali ne vise ovakve-u prosijeku tisucu devetsto i..
Ja necu imati s kim ostati mlad,ako svi ostarite
i ta ce mi mladost tesko pasti..
A bice,ipak,da ste vi u pravu..
jer sam sam na ovoj obali
koju ste napustili i predali bezvoljno.
A ponovo pocinje kisa,
kao sto vec kisi u listopadu na otocima..
more od olova i nebo od borova,
udaljeni glasovi koji se mijesaju,
glas majke.prijatelja,kceri,ljubavnice,broda,brata,
na brzinu pokupljeno rublje pred kisu
i..nestalo je svjetla s tom bjelinom.
Jos malo setnje uz more i..gotovo.
Ne daj se Ines...
ARSEN DEDIC
Ps.Za lep san onima koji su nekada,uz ove stihove,
plesali sa nekim koga nikada nece moci da zaborave..
ne daj se godinama moja Ines
drukcijim pokretima i navikama,
jer jos ti je soba topla,
prijatan rasporijed i rijetki predmeti.
Imala si vise ukusa od mene.
Tvoja soba-divota,
gazdarica ti je u bolnici..
Uvijek si se razlikovala
po boji papira svojih pisama,po poklonima..
Pratila me slijedeceg jutra od devet do stanice
i rusi se zeleni autobus tjeran jesenjim vjetrom
kao list niz jednu beogradsku padinu..
u vecernjem sam odijelu i opkoljen pogledima..
Ne daj se mladosti moja,ne daj se Ines..
Dugo je pripremano nase poznanstvo
i onda slucajno,uz vrucu rakiju
i sa svega nekoliko recenica,lose prikrivena zelja..
Tvoj nacin gospodje i obrazi seljanke,
prostakuso i plemkinjo moja!
Pa,tvoje grudi..krevet
i moja soba objesena u zraku kao narandza,
kao narandzasta svjetiljka nad
zelenom i modrom vodom Zagreba,
Proleterskih brigada 39,kod Prkovic..
pokisla ulica od prozora dalje
i sum predvecernjih tramvaja,
lijepi trenuci nostalgije,ljubavi i siromastva..
upotreba zajednicke kupaonice
i."Molim vas,ako me netko trazi.."!
Ne daj se Ines..
Evo me,ustajem,tek da okrenem plocu.
Da li je to nepristojno u ovakvom casu?
Mozart,Requiem "Agnus dei"..
Meni je,ipak,najdrazi pocetak..
Raspolazem s jos milion njeznih
podataka nase mladosti
koja nas pred vlastitim ocima vara,
i krade,i napusta..
Ne daj se Ines..
Poderi pozivnicu,otkazi veceru,prevari muza
odlazeci da se pocesljas u nekom boljem hotelu..
Dodirni me ispod stola koljenom
generacijo moja,ljubavnice..
Znam da ce jos biti mladosti,
ali ne vise ovakve-u prosijeku tisucu devetsto i..
Ja necu imati s kim ostati mlad,ako svi ostarite
i ta ce mi mladost tesko pasti..
A bice,ipak,da ste vi u pravu..
jer sam sam na ovoj obali
koju ste napustili i predali bezvoljno.
A ponovo pocinje kisa,
kao sto vec kisi u listopadu na otocima..
more od olova i nebo od borova,
udaljeni glasovi koji se mijesaju,
glas majke.prijatelja,kceri,ljubavnice,broda,brata,
na brzinu pokupljeno rublje pred kisu
i..nestalo je svjetla s tom bjelinom.
Jos malo setnje uz more i..gotovo.
Ne daj se Ines...
ARSEN DEDIC
Ps.Za lep san onima koji su nekada,uz ove stihove,
plesali sa nekim koga nikada nece moci da zaborave..
