Džombe

Savršen čovek liči na ravan, ošmirglan, izlakiran sto. Šta god staviš na njega - stajaće i pristajaće. Neće se prevrnuti, pasti.
Ali ljudi nisu savršeni. Imaju ispupčenja, džombe, imaju i udubljenja, rupe. Svako na različitom mestu. Možda su bogovi namerno tako napravili, radi međusobnog uklapanja. A možda smo i mi tokom odrastanja napravili te neravnine.
Kada ja uzmem neku knjigu i ona padne baš tamo gde imam rupu, meni će ta knjiga prijati i mene će ta knjiga popraviti.
Ista knjiga nekom drugom može pasti na ispupčenje, džombu, i samo će povećati neslaganje sa svetom, nesavršenost.
Nije do knjige, do nas je. Do rasporeda naših džombi i rupa.
I ne odnosi se to samo na knjige nego na sve što od života dobijamo.
 
Ne poznajem, hvala bogu, nijednog savršenog čoveka.
Srećem samo neke koji se prave da su savršeni, od njih se ježim.
Interesantniji su oni sa rupama , a i oni sa džombama, pravi, obični ljudi, kao ja.
Nema pravih džombi za moje nepredvidljive rupe. :zcepanje:

Nekako se podesi da se ti nesavršeni sretnu i uklope kao saliveni.
Ali ako naleti džomba na džombu, što nije neka retkost, ili rupa na rupu - katastrofa.

Najgore od svega je izglancan, sjajan sto.
Što god staviš na njega skliznuće i odleteti samo ako malo jače duneš.
Najbolje da ga na vreme cakneš nogom. :)
 

Back
Top