JESENJA

Nebom plutaju laži
uokvirene, sedefaste, fine
a ti treperiš na vjetru
treseš se i drhtiš
da l' od straha
ili dolazeće zime
Još juče bio si zelen
uživao u majčinom krilu
danas je krošnja opustjela, tiha
smežuran, žut i sam
čekaš red
na ovom jesenjem piru
I pitaš se da l' to je vjetar
ili sudbine dah
što kida te i lomi
i ova kap što tijelom ti klizi
da l' magle je trag
ili je to suza što nazire kraj
I padaš
i padaš
vjetar te nosi
a krošnje pjevaju svoj jezivi poj:
Znaj, sve je zatvoren krug
početak i kraj
sve što je bilo
i što treba doć'
iz pepala si stvoren
u pepeo ćeš poć....

Pogledajte prilog 521144
 
...jedna poruka i opomena
jedna verbalna tvorevina
koja s punim pravom
nosi oreol pjesme
ima deskripciju
metaforu
alegoriju
i postolje
pjesnicke tradicije
za jednu dobru
nabijenu pjesmu
ima sve...
 
Samo pesnik ima taj jasan pogled, osećaj i smelost da nam poruke ove vrste kroz stihove dariva.
Prelepi stihovi ukrasiše nebo laži lepotom istine...
Tražim i ne nalazim reč koju bi mi, stariji, koji "smežurani i žuti i sami čekamo red", mogli da iščupamo
iz nedara pesme i uzviknemo: "Ne! Nije tako!" i spasemo sebe zatvorenog kruga...
Sumorna emocija istine preliva stihove, upozorava na utabani put užasnog kruga...

Žao mi je pesnika koji žive teške istine duše i jade ovog sveta...
B. Hamvaš ih zove "čuvarima života".

:heart2::heart2::heart2::vzagrljaj::cvet:
 

Back
Top