Primer s ribom nije adekvatan. Riba je hrana. Ljubav prema ribi, kao hrani, se ne može porediti s ljubavlju koju ljudi imaju jedni prema drugima.
Nije isto kada neko kaže da VOLI DA JEDE ribu ili da voli neku osobu. Hranom se zadovoljava fiziološka potreba. Ljubav izmedju ljudi je kompleksnija. Zadire u sferu duše, odnosno potpuno drugačijih potreba i osećanja.
U nesebičnoj ljubavi davanje i primanje se ne isključuju, već podstiču. Inspirišu jedno drugo. Stvore viši sklad i dublju konekciju.
Ako voliš zato što daješ, onda je to sebična ljubav. Daješ da bi voleo sebe u drugom. Pri tome se ne obazireš na drugog. Jer, ako i za njega važi isto pravilo uskraćuješ mu šansu da voli sebe, pošto mu svojim davanjem namećeš primanje.
Davanje ne može postojati bez primanja. Da bi bio u stanju da daš, neko mora da primi. Tako nastaje podela medju ljudima. Jedni daju, drugi primaju. Jedni vole, drugi ne vole. Opšta ljubav, jednakost, uvažavanje i poštovanje ne može nastati samo kroz davanje, ili samo kroz primanje, već kroz uzajamno davanje i primanje.
Poslednja izmena: