- Ti nisi tvoje misli, ti si onaj koji posmatra tvoje misli. Ali posmatrača moraš osvijestiti, probuditi ga...
Zbunjena elokvencijom, kulturnom dubinom i širinom izrečenog, dugo je probavljala sve što sam izgovorio. Shvatio sam da nije vična iole dubljem promišljanju i da je nesklona čitanju. Naviknuta na marginalnost priča iz novina koje se bave žuto-crnim i politikom, od nje se nije moglo očekivati da promišlja štogod ozbiljnije. Posmatrao sam je u tišini i u jednom trenutku dosegao atmosferu patosa. Nešto kao onaj osjećaj kada zavedeš osobu u kafiću pa kada se ova ustane da ode na wc, shvatiš da nema jednu nogu. Kada je otpočela jezičnu bujicu svojih trivijalnosti, shvatio sam da objedinjuje više psiholoških mana: neproživljeno buntovništvo, pretjeranu sentimentalnost i očito puno previše optimizma. U trenu sam postao bolno svjestan poteškoća u ljudskoj komunikaciji: makar pričali istim jezikom, nismo se nimalo razumjeli. Pustio sam je da govori, što iz konformizma, što iz pristojnosti. Pričala mi je o poslu i o tome koliko je uspješna, potvrdivši mi prešutno da je ključ njezina uspjeha fizičke naravi. Muški će rod potrošiti nerazumnu svotu radi implicitne sugestije da će ih kupnja zbližiti sa prodavačicom. Kada je završila svoju tiradu, shvatio sam da je proširila moje polje svijesti. Shvatio sam da je bolje ništa nego nešto loše.
Zbunjena elokvencijom, kulturnom dubinom i širinom izrečenog, dugo je probavljala sve što sam izgovorio. Shvatio sam da nije vična iole dubljem promišljanju i da je nesklona čitanju. Naviknuta na marginalnost priča iz novina koje se bave žuto-crnim i politikom, od nje se nije moglo očekivati da promišlja štogod ozbiljnije. Posmatrao sam je u tišini i u jednom trenutku dosegao atmosferu patosa. Nešto kao onaj osjećaj kada zavedeš osobu u kafiću pa kada se ova ustane da ode na wc, shvatiš da nema jednu nogu. Kada je otpočela jezičnu bujicu svojih trivijalnosti, shvatio sam da objedinjuje više psiholoških mana: neproživljeno buntovništvo, pretjeranu sentimentalnost i očito puno previše optimizma. U trenu sam postao bolno svjestan poteškoća u ljudskoj komunikaciji: makar pričali istim jezikom, nismo se nimalo razumjeli. Pustio sam je da govori, što iz konformizma, što iz pristojnosti. Pričala mi je o poslu i o tome koliko je uspješna, potvrdivši mi prešutno da je ključ njezina uspjeha fizičke naravi. Muški će rod potrošiti nerazumnu svotu radi implicitne sugestije da će ih kupnja zbližiti sa prodavačicom. Kada je završila svoju tiradu, shvatio sam da je proširila moje polje svijesti. Shvatio sam da je bolje ništa nego nešto loše.
