Onomad,kad smo ono delili bivšu Jugoslaviju na male državice pa vrlo brzo shvatismo da smo svi
zajedno pukli po svim šavovima, ovi veseli Makedonci požuriše među prvima da se najedu
“belog” hleba. Al’ cvrc,ne lezi vraže nađoše se u neobranom grožđu baš kao i svi.
More još i gore. I u koga su prvo pogledali u Srbe u koga drugoga.
Eto, sećam se, ko danas kad su Makedonci već imali sopstvenui državu da Srbi nisu hteli ni tada da ih iznevere..
Imali neki Srbi u Makedoniji jednu fabriku a kad sindikat donese odluku da svima podeli
po jednu svnijsku polutku Makedonce nisu preskočili već krenu kamion sa polutkama put Makedonije.
Ovako je bilo na podeli svinjetine:
Čovek na kamionu sa spiskom u ruci čita ime radnika i na glas izgovara težinu polutke.
- Mitke, 45 kila
Okupljena masa ispred kamiona aplauzom pozdravlja težinu polutke a Mitke se ljubi sa svima iz svoje blizine
- Kole, 38 kila
Iz gomile se čuje jedno tužno joooooj a Kole spuštene glave mrmlja kroz zube:
- Jeb*em ti sreću
Sad što ja ovo napisah ne znam, al' se pitam da li se naša braća najedoše tog „belog“ hleba?
Nek im je alal i za beli hleb i za polutke.