Hvala Vam svima na podrsci, toplo mi je oko srca u ove hladne zimske dane!
Pozdrav za REVELIN, OPANAK, BORCA ZA PRAVA ZIVOTINJA, CICOKU i sve druge druzeljubive
Ja sam novi na forumu, pa jos uvek ucim da komuniciram. Juce sam pisao komentar (mozda sam sebi), za koji ne znam da li je citan, pa evo istog, za svaki slucaj jos jednom, i za Vase oci:
Dakle,
Istina je da nije jasno gde prebivaju Pravde i Krivde u nasoj zemlji Srbiji, ko im je Otac Kolac a ko Kum Monstrum. Mozda sve te mudre glave koje smislise diplome i fakultete trebase da se sete da iza tih kartona cuci covek, koji nekad bejase necije dete. Dete sa voljom i snagom da svojim trudom i radom dostigne znanje i zvanje koje zivot znaci, verujuci da je to put kojim se na uspeh kaci. Ali, avaj! Ne bese tako. U zemlji Srbiji nista nije lako. Ali je prosto, skoro prostacko, povremeno i divljacko. Moj smisao zivota je nepodnosljiva lakoca postojanja koja znaci sva ona sr.... oko egzistencije hleba i svega sto uz to ide, a i treba. Zato sam ja preskocio hleb pa sam coveku raznosio picu i uz put pevusio pesmicu (znate onu iz Grand parade, nase nacionalne sarade) o tome kako je zivot (nekome) lep, samo biraj, potok ili cvet. E, da, nije lose njima, nemaju ni zvanje ni znanje, a bogami ni kajanje, a i sto bi kad bas leleleeeeepo pevaju. Nije im za petama ni Ministarstvo prosvete ni Filoloski fakultet, pred njihovim golim nozicama se prostire citav srpski (onaj prostacki) svet. Pa, zasto onda da im zivot ne bude lep!? Kome danas u zemlji Srbiji treba znanje i zvanje, kada bolje prolazi to blazeno neznanje? Da, potrebno je ministarstvima i fakultetima i jos nekim mediokritetima, da nas ponovo nauce pameti za kaznu sto ne znamo da krademo i pevamo i sto, uprkos svemu, o nekom dostojanstvu zivota snevamo....
Prica je i sada neispricana, ali ima dana....
Eto u sta se pretvori zvanje, u gorko repovanje.
Mislio sam da ce ici drugacije, ali me krenulo u stihu.
Pozdrav svima strpljivima!
Pozdrav za REVELIN, OPANAK, BORCA ZA PRAVA ZIVOTINJA, CICOKU i sve druge druzeljubive
Ja sam novi na forumu, pa jos uvek ucim da komuniciram. Juce sam pisao komentar (mozda sam sebi), za koji ne znam da li je citan, pa evo istog, za svaki slucaj jos jednom, i za Vase oci:
Dakle,
Istina je da nije jasno gde prebivaju Pravde i Krivde u nasoj zemlji Srbiji, ko im je Otac Kolac a ko Kum Monstrum. Mozda sve te mudre glave koje smislise diplome i fakultete trebase da se sete da iza tih kartona cuci covek, koji nekad bejase necije dete. Dete sa voljom i snagom da svojim trudom i radom dostigne znanje i zvanje koje zivot znaci, verujuci da je to put kojim se na uspeh kaci. Ali, avaj! Ne bese tako. U zemlji Srbiji nista nije lako. Ali je prosto, skoro prostacko, povremeno i divljacko. Moj smisao zivota je nepodnosljiva lakoca postojanja koja znaci sva ona sr.... oko egzistencije hleba i svega sto uz to ide, a i treba. Zato sam ja preskocio hleb pa sam coveku raznosio picu i uz put pevusio pesmicu (znate onu iz Grand parade, nase nacionalne sarade) o tome kako je zivot (nekome) lep, samo biraj, potok ili cvet. E, da, nije lose njima, nemaju ni zvanje ni znanje, a bogami ni kajanje, a i sto bi kad bas leleleeeeepo pevaju. Nije im za petama ni Ministarstvo prosvete ni Filoloski fakultet, pred njihovim golim nozicama se prostire citav srpski (onaj prostacki) svet. Pa, zasto onda da im zivot ne bude lep!? Kome danas u zemlji Srbiji treba znanje i zvanje, kada bolje prolazi to blazeno neznanje? Da, potrebno je ministarstvima i fakultetima i jos nekim mediokritetima, da nas ponovo nauce pameti za kaznu sto ne znamo da krademo i pevamo i sto, uprkos svemu, o nekom dostojanstvu zivota snevamo....
Prica je i sada neispricana, ali ima dana....
Eto u sta se pretvori zvanje, u gorko repovanje.
Mislio sam da ce ici drugacije, ali me krenulo u stihu.
Pozdrav svima strpljivima!