Ako se rasplačem zbog toga što mi polako nestaje pred očima, a neće da mi prizna, nema čak ni jednog jedinog dokaza da je tako, samo moj osjećaj, instinkt, nazovimo to kako hoćemo, kako je ispravno ili nije, ako vidim da ništa nije isto, a tvrdi da, ne da je isto, nego tri puta bolje, ako primjećujem da sam posljednji put vidjela to lice nasmijano a ne blijedo i ispijeno prije pola godine... da li sam ja luda, ili svi oko mene?
Nemojte me pogrešno shvatiti, ovo nije konstatacija, dakle, ja ništa ne zaključujem, štaviše, bila bih najsrećnija da sam ja ta koja je pukla, prsla, odlijepila i poludjela. Ali...
Nije bezazlena stvar, a ja sam, kao u mnogim situacijama nemoćna. Jer, moja ljubav jeste velika, ali nije dovoljna da oživi. Još.
Muka mi je od toga da nisam dovoljno snažna da se, ne nužno radi po mome, nego da se radi kako treba.
Ja sam ta koja ima volju da pokrene.
Nisam ja mala, znate. Nekad sam lagala za godine, dodavajući ne više od tri, ne manje od dvije, na svoje, jer me ljudi nisu shvatali ozbiljno. Ej, mene nisu shvatali ozbiljno.
A sada bih voljela da sam ostala na 18-oj svjećici, da se nisam makla ni emotivno ni fizički s tačke na kojoj sam lebdila.
Nisam ni stara.
Šalila sam se s drugaricom da smo u tim godinama kad Selmin duet sa manje popularnom pjevačicom čijeg se imena ne mogu sad sjetiti, a riječ je o rivalitetu mlađe i starije, možemo pjevati obje uloge.
I pjevale smo.
I plesale.
I niko nas nije gledao kako ne treba. Dva starija dečka su nam poslala piće. Nisu sjedili za istim stolom.
Od svih ciljeva, najviše težim ka onom da ne mislim puno, i da sve ide svojim tokom...
Ali kako već reče neko s interneta - džaba se patite, na kraju svakako preživite.
Nemojte me pogrešno shvatiti, ovo nije konstatacija, dakle, ja ništa ne zaključujem, štaviše, bila bih najsrećnija da sam ja ta koja je pukla, prsla, odlijepila i poludjela. Ali...
Nije bezazlena stvar, a ja sam, kao u mnogim situacijama nemoćna. Jer, moja ljubav jeste velika, ali nije dovoljna da oživi. Još.
Muka mi je od toga da nisam dovoljno snažna da se, ne nužno radi po mome, nego da se radi kako treba.
Ja sam ta koja ima volju da pokrene.
Nisam ja mala, znate. Nekad sam lagala za godine, dodavajući ne više od tri, ne manje od dvije, na svoje, jer me ljudi nisu shvatali ozbiljno. Ej, mene nisu shvatali ozbiljno.
A sada bih voljela da sam ostala na 18-oj svjećici, da se nisam makla ni emotivno ni fizički s tačke na kojoj sam lebdila.
Nisam ni stara.
Šalila sam se s drugaricom da smo u tim godinama kad Selmin duet sa manje popularnom pjevačicom čijeg se imena ne mogu sad sjetiti, a riječ je o rivalitetu mlađe i starije, možemo pjevati obje uloge.
I pjevale smo.
I plesale.
I niko nas nije gledao kako ne treba. Dva starija dečka su nam poslala piće. Nisu sjedili za istim stolom.
Od svih ciljeva, najviše težim ka onom da ne mislim puno, i da sve ide svojim tokom...
Ali kako već reče neko s interneta - džaba se patite, na kraju svakako preživite.
