Reci mi kakvi odlaze u Raj,kazi mi jer eto ti znas.Savijam se a suza gorka od soli pada na kamen.Merna jedinica za bol kisela od bola,od jeda.Od muke one najgore.Pada u nemom skoku okliznula se valjda iz oka.A na oci navlaci se mrena,pada maglicasta belina,grli sve oko mene.Grli nebo,grli sunce,cini da posivi sve sto je zivo.Tako neprikladno.Tako bezobrazno zivo.Osecam drhtaj slabosti iz utrobe,cvilez koji mi kosti ispustaju u molbi u agoniji.U preklinjanju.Al ne vredi.I obara se sve u jednomtreptaju,mahanju trepavica.Nestaje sve,boji se crninom,crno je fer crno grli prijateljski.U mraku toplom i bezlicnom svi su isti.Svi mi idemo u taj mrak lezemo u njega,poravnani isti.Vracamo mu ono sto smo od njega poneli.Krpicu duse,parce neba da se za njega lepe gresi,da iz njega ide patnja.Zelja za slobodom,zelja da se voli i bude voljen.Vrhom prsta milujem travku,oko nje seta bubica,suza je vec isparila.Nemo je nestala kao da je nije bilo nikada.Kao i svaka ljudska patnja.Izbrazda iznutra a spolja je sve fino.Glatko i nepogresivo.Ustajem da odem.Nemam sta da kazem vise.Sve sam ti mislima vec obecala,srcem i ovom krpicom u grudima koju mi je dao onaj gore.Vraticu se.Naci cu te.