...nevidljiva Dijadema...

..uvijek pjesnik pise
i misli
daleko od sebe
o nekom tamo
koji zaokuplja njegovo Ja
i tone ponekad u otvoreni sukob
sa sobom
ako vec to ucini
tezak ishod potvrdjuje
koliko to pjesnik saobrazno Rijeci
uspijeva
da objasni svoje tamnine
da opravda svoje bjeline
i koliko su primakljive
njegove daljine
pjesnik je uvijek na gubitku
ako je pjesnik
uvijek mu nedostaju te daljine
a prazne ruke
moraju biti pruzene u slicnoj sceni
izmedju molitve i iskanja
sporost galapagoske kornjace
i brzina Ahilove strijele
moraju svakodnevno da kite
nevidljivu Dijademu
pjesnika...
 
Kliknite za proširenje...
...pjesnik kad pise
sebi je uvijek na zadnjem mjestu
pise o necemu
koje je za mnoge nista
a svetski bol je bol
prvo pjesnika
pa tek onda andjela
andjelima je zadatak
da ga umanje
a pjesnik da ga razgoliti
i upia...
...hvala na posjeti i komentaru,-:bye: W.
 
hm... neosnovana generalizacija :mrgreen:
Imao je Majakovski jednu pesmu o pesnicima, gde je napominjao kako je pravi pesnik uvek revolucionar. A ipak je umeo da bude oblak u pantalonama :)

A Bašo i Isa pisali su o beskonačnosti trenutka.

Raznih je pesnika, ali za svakog valajnog stoji:

sporost galapagoske kornjace
i brzina Ahilove strijele
moraju svakodnevno da kite
nevidljivu Dijademu
pjesnika...
Kliknite za proširenje...

Naklon za ove stihove.
 
...Sanja,
Majakovski je pisao u ime dva pjesnika u sebi...
revolucionarnog urlatora i ilustratora
po nevolji
i,
pjesnika koji je sagorio
usljed nedozvoljenog igranja s oblacima...
zato je i napisao post_suicidno/ sumnjivo razmisljanje Faraonn_a/
...Drugarice Vlado,
ne spletkarite,
Pjesnik je tako zelio /...tako nekako.../

..hvala ti za pominjanje , meni dragog haiku Utemeljivaca,
kojeg divno upotrebljava prof. D.T.Suzuki u sadejstvu s Fromom...
Hvala Sanja...:bye:
 
Pesnik kad piše ni ne postoji... Daljine pišu, blizine, bol, beskonačnost i konačnost, nemiri i umirenja... ponekad i nagoveštaj sreće... " a svetski bol je bol prvo pesnika" ili je pesnik oruđe svetskog bola? to je isto, znam, bio njegov bol ili ne, sav bol pod nebom ga pritiska makar se on zvao i revolucija... I ta dijadema je trnovita iako brilijantima ukrašena...
Veoma lepo:heart:

p.s.
možda i imam pesmu kojom bih odgovorila, ali moj proces pisanja je malo sporiji, pa ako odmah sve iznesem, šta ću posle? :lol:
 
***

tirkiznozelena petrolplava boja safira tog mora
pod kristalno jasnim svetloplavog neba i jedna vedra bela pruga
iznedrila srebrna jedra od uzdaha, bisera i jedan crn, za svog druga, vetra
neponovljiv pokret kao i prvi pad suncevog svetla na oci tek rodjenog, plac prvi, vrisak
i sve drugo, svaka pesma, zelja za ponavljanjem tog trenutka savrsenog.

Gloriana
 
Divne su prazne ruke pesnika dok ište od neba krila umesto njih, divna su bela krila dok grle lepetom daljine,
sekući puteve smrtnih strela i sporih kornjača oko Puerto Moyera. Zvukom lepeta objavljuju prelet dubokih belina, neobjašnjenih tamnina, zvukom lepeta nadvisuju pesmu biserja morskog, što krase dijademu utisnutu u srce faraonna. Svečanom tišinom nebo vraća ruke pesniku, puneći ih molitvom nebu na dar.
Hvala ti, lepoto od pesnika, što si nam poklonio nebeski dar i zvuk biserja.
 
...jad i muka me uhvati od tvojih rijeci Prijateljice,
kad se ospu tvoje rijeci
na ocigled obicne
ali slivene u nisku
djeluju kao skulptura Fidije...
...tresu bujnim talasima kose Zeusove
ili divovskom snagom Kolosa s Rodosa...
...moja Prijateljica....:hvala:
 
Dragi faraonne, tvoji stihovi me očaraju, uhvate, zarobe, ponesu u dubine sopstvenog doživljaja i povrate svu uzdrhtalu i plačnu pred lepotom napisanog tvog, posle i mog...Ovo su doživljaji posebne vrste i zahvalna sam ti na svakom stihu koji čitam na svoj način....dragi pesniče divnog pera
 
Poslednja izmena:
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top