Duško Radović: “Neki ljudi nas ponižavaju svojom dobrotom. Odvikli smo se od dobrote. Ne razumemo zašto nam neko nešto čini ako ne traži nikakvu protivuslugu. Dobrota se ne može vratiti jer se i ne daje. Dobri ljudi su dobri zbog sebe, a ne zbog drugih.”
-Dobrota se nikad ne može pronaći u lukavstvu, već samo u mudrosti. Lukavtsvo ponižava, a dobrota uzdigne duh i ispuni srce radošću. Ljudi ponize sami sebe kada je ne cene. Pokažu da nemaju dovoljno mudrosti.
„Uvek sam se osecala lose,kada su mi zahvaljivali, ili kada su mi se izvinjavali, mene je bilo sramota poniznosti tog cina, jer kada sam to cinila, prosjacila sam nesto sto je dusa, bit coveka…“
Mogu da razumem taj osećaj, jer ga i sama doživljavam. Medjutim, shvatila sam da je dobrota moćna, ne samo u čoveku koji je ima, već ostavi snažan utisak i na one koji je spoznaju kroz nečije delo.
Dobrota inspiriše. Kada dotakne prodre duboko. Stvori istinsku konekciju i bliskost. Probudi zahvalnost i želju da se uzvrati dobrim. Ako ničim, ono bar lepom rečju. Ponekad zahvalnost toliko nabuja i preplavi da se mora iskazati. Zato treba dozovoliti ljudima da to učine.
To se odnosi samo na iskrenu, pavu dobrotu. Proračunata „dobrota“ nije dobrota, već trogovina i poslovanje. U njoj nema plemenith osećanja. Ukoliko se pretvara da ih ima, onda se može govoriti o poniženju.
————
Meša Selimović: “Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti.”
– Nije zlo toliko privlačno, koliko je bliže inerciji ili težnji ka onom što je lako i neodgovorno. Ali, i to ima cenu. Vodi ka duhovnoj bedi i besmislu.
Istinski progres se ne može ostvariti bez odgovornosti i truda. Ko želi dostići visinu mora se do nje i penjati. Mora izrasti i pomučiti se, kako to lepo kaže Mešo.
-Dobrota se nikad ne može pronaći u lukavstvu, već samo u mudrosti. Lukavtsvo ponižava, a dobrota uzdigne duh i ispuni srce radošću. Ljudi ponize sami sebe kada je ne cene. Pokažu da nemaju dovoljno mudrosti.
„Uvek sam se osecala lose,kada su mi zahvaljivali, ili kada su mi se izvinjavali, mene je bilo sramota poniznosti tog cina, jer kada sam to cinila, prosjacila sam nesto sto je dusa, bit coveka…“
Mogu da razumem taj osećaj, jer ga i sama doživljavam. Medjutim, shvatila sam da je dobrota moćna, ne samo u čoveku koji je ima, već ostavi snažan utisak i na one koji je spoznaju kroz nečije delo.
Dobrota inspiriše. Kada dotakne prodre duboko. Stvori istinsku konekciju i bliskost. Probudi zahvalnost i želju da se uzvrati dobrim. Ako ničim, ono bar lepom rečju. Ponekad zahvalnost toliko nabuja i preplavi da se mora iskazati. Zato treba dozovoliti ljudima da to učine.
To se odnosi samo na iskrenu, pavu dobrotu. Proračunata „dobrota“ nije dobrota, već trogovina i poslovanje. U njoj nema plemenith osećanja. Ukoliko se pretvara da ih ima, onda se može govoriti o poniženju.
————
Meša Selimović: “Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti.”
– Nije zlo toliko privlačno, koliko je bliže inerciji ili težnji ka onom što je lako i neodgovorno. Ali, i to ima cenu. Vodi ka duhovnoj bedi i besmislu.
Istinski progres se ne može ostvariti bez odgovornosti i truda. Ko želi dostići visinu mora se do nje i penjati. Mora izrasti i pomučiti se, kako to lepo kaže Mešo.
Poslednja izmena: