Posveceno drugarici iz detinjstva

Opet zajedno
Detinjstvo obeleženo sitnim dečjim radostima,
za krupne radosti nismo znale.
Ono što smo imale to smo volele.
Uživale smo u ulicnom blatu,
igrale se bez igračaka i zamišljale sebe u zlatu.

Život rastavlja,i odnosi svaku ličnost u beskrajnu vremensku bezličnost.
Ostavlja nam vreme, nadu, setu…
Odrađujemo životne zadatke, živimo po formi društva, volimo retko ali jako.
Ostvarivši svoje ideale, stvorivši svoje potomke, formirasmo svoj duh i intelekt.

Ruka sudbine i prst vremena ponovo spojiše dva izgubljena druga.
Sad je laka svaka tuga.
Sreća se deli pa joj je razmera veća.
Sad je puna moja životna vreća.
Zahvalna sam ruci sudbine i prstu vremena što spojiše one koji se vole.
 

Back
Top