Sve je propalo,
ali mogu da kažem kako oni sve ruše i upropašćavaju.
Zato što ovo nije neka prirodna katastrofa, koja stiže uz takozvanu nevinu pomoć ljudi.
Naprotiv...
Radi se o čovekovom razumu, ličnoj presudi samom sebi, u šta je, naravno, Bog umešao prste.
Čak se usudim reći da je On preuzeo ulogu u tome.
Bez obzira na Njegovu ulogu, čovek je najužasnija kreacija koju možete zamisliti. Zato što je, vidite, zemlja sada uništena.
Nije važno ono što ja govorim, zato što je uništeno sve što su oni stekli.
A pošto su sve stekli na podmukao i kukavički način, uništili su apsolutno sve. Stoga što sve što dodirnu, a diraju sve, oni uništavaju.
Tako je bilo do konačne pobede, sve do trijumfalnog kraja.
Steći, uništiti...
Uništiti, steći...
Ako želite, mogu to drugačije reći.
Dodirnu, unize i time steknu ili dodirnu, steknu i time unize.
Tako se dešava već vekovima.Traje, traje i traje.
Ovo i samo ovo, ponekad prepredeno, nekad grubo, ponekad nežno, ponekad brutalno, ali to traje i traje.
Uvek na samo jedan način, kao pacov napada iz zasede.
Zbog te savršene pobede, neophodno je i sadejstvo druge strane.
Sve što je izvanredno, sjajno, na neki način i plemenito, ne treba da se upušta ni u kakvu borbu. Ne treba da bude nikakve borbe, samo iznenadni nestanak jedne strane, što znači nestanak svega što je izvanredno, sjajno i plemenito.
Zato pobednici, koji napadaju iz zasede, upravljaju zemljom.
Ne postoji ni najskrovitiji kutak gde neko može sakriti nešto od njih, zato što je njihovo sve na šta uspeju da polože ruke. Čak i stvari za koje mislimo da ih ne mogu dosegnuti, takođe su njihove.
Zato što je nebo već njihovo, kao i svi naši snovi.
Njihovi su trenuci, priroda, beskonačna tišina.
Čak je i besmrtnost njihova, razumete li?
Sve, sve je zauvek izgubljeno.
ali mogu da kažem kako oni sve ruše i upropašćavaju.
Zato što ovo nije neka prirodna katastrofa, koja stiže uz takozvanu nevinu pomoć ljudi.
Naprotiv...
Radi se o čovekovom razumu, ličnoj presudi samom sebi, u šta je, naravno, Bog umešao prste.
Čak se usudim reći da je On preuzeo ulogu u tome.
Bez obzira na Njegovu ulogu, čovek je najužasnija kreacija koju možete zamisliti. Zato što je, vidite, zemlja sada uništena.
Nije važno ono što ja govorim, zato što je uništeno sve što su oni stekli.
A pošto su sve stekli na podmukao i kukavički način, uništili su apsolutno sve. Stoga što sve što dodirnu, a diraju sve, oni uništavaju.
Tako je bilo do konačne pobede, sve do trijumfalnog kraja.
Steći, uništiti...
Uništiti, steći...
Ako želite, mogu to drugačije reći.
Dodirnu, unize i time steknu ili dodirnu, steknu i time unize.
Tako se dešava već vekovima.Traje, traje i traje.
Ovo i samo ovo, ponekad prepredeno, nekad grubo, ponekad nežno, ponekad brutalno, ali to traje i traje.
Uvek na samo jedan način, kao pacov napada iz zasede.
Zbog te savršene pobede, neophodno je i sadejstvo druge strane.
Sve što je izvanredno, sjajno, na neki način i plemenito, ne treba da se upušta ni u kakvu borbu. Ne treba da bude nikakve borbe, samo iznenadni nestanak jedne strane, što znači nestanak svega što je izvanredno, sjajno i plemenito.
Zato pobednici, koji napadaju iz zasede, upravljaju zemljom.
Ne postoji ni najskrovitiji kutak gde neko može sakriti nešto od njih, zato što je njihovo sve na šta uspeju da polože ruke. Čak i stvari za koje mislimo da ih ne mogu dosegnuti, takođe su njihove.
Zato što je nebo već njihovo, kao i svi naši snovi.
Njihovi su trenuci, priroda, beskonačna tišina.
Čak je i besmrtnost njihova, razumete li?
Sve, sve je zauvek izgubljeno.