NARATOR iz filma TORINSKI KONJ

Sve je propalo,

ali mogu da kažem kako oni sve ruše i upropašćavaju.
Zato što ovo nije neka prirodna katastrofa, koja stiže uz takozvanu nevinu pomoć ljudi.

Naprotiv...

Radi se o čovekovom razumu, ličnoj presudi samom sebi, u šta je, naravno, Bog umešao prste.

Čak se usudim reći da je On preuzeo ulogu u tome.

Bez obzira na Njegovu ulogu, čovek je najužasnija kreacija koju možete zamisliti. Zato što je, vidite, zemlja sada uništena.

Nije važno ono što ja govorim, zato što je uništeno sve što su oni stekli.

A pošto su sve stekli na podmukao i kukavički način, uništili su apsolutno sve. Stoga što sve što dodirnu, a diraju sve, oni uništavaju.

Tako je bilo do konačne pobede, sve do trijumfalnog kraja.

Steći, uništiti...

Uništiti, steći...

Ako želite, mogu to drugačije reći.

Dodirnu, unize i time steknu ili dodirnu, steknu i time unize.

Tako se dešava već vekovima.Traje, traje i traje.

Ovo i samo ovo, ponekad prepredeno, nekad grubo, ponekad nežno, ponekad brutalno, ali to traje i traje.
Uvek na samo jedan način, kao pacov napada iz zasede.

Zbog te savršene pobede, neophodno je i sadejstvo druge strane.


Sve što je izvanredno, sjajno, na neki način i plemenito, ne treba da se upušta ni u kakvu borbu. Ne treba da bude nikakve borbe, samo iznenadni nestanak jedne strane, što znači nestanak svega što je izvanredno, sjajno i plemenito.
Zato pobednici, koji napadaju iz zasede, upravljaju zemljom.
Ne postoji ni najskrovitiji kutak gde neko može sakriti nešto od njih, zato što je njihovo sve na šta uspeju da polože ruke. Čak i stvari za koje mislimo da ih ne mogu dosegnuti, takođe su njihove.
Zato što je nebo već njihovo, kao i svi naši snovi.

Njihovi su trenuci, priroda, beskonačna tišina.

Čak je i besmrtnost njihova, razumete li?

Sve, sve je zauvek izgubljeno.
 
A oni mnogobrojni plemeniti sjajni i izvanredni, samo su stajali, ako mogu tako reći.
Zastali su na tom mestu, i morali su da razumeju i prihvate, da nema ni Boga, ni bogova.
Izvanredni, sjajni i plemeniti morali su ovo da shvate i prihvate od samog početka.
Ali, naravno, bili su prilično nesposobni da to razumeju.
Verovali su i prihvatili, ali nisu razumeli.
Samo su stajali tamo, zbunjeni, ali ne povlačeći se, dok ih nešto - ona iskra u umu - konačno nije prosvetlila.

I odjednom su shvatili da ne postoje ni Bog, ni bogovi.

U trenu su razumeli da ne postoje ni dobro, ni zlo.

Zatim su videli i razumeli da, ako je tako, onda ni oni sami ne postoje!

Rekao bih da to može biti trenutak kada su se, možemo reći, oni ugasili i sagoreli. Ugasili su se i sagoreli, kao vatra ostavljena da tinja na livadi.

Jedan je stalno gubio, a drugi je neprestano pobeđivao. Poraz, pobeda. Poraz, pobeda.

I jednog dana, ovde, u komšiluku, morao sam da shvatim, i shvatio sam, da sam grešio. Zaista sam grešio kad sam mislio da nikada neće biti i neće moći da bude nikakve promene ovde, na zemlji.
Zato što, verujte mi, sada znam da su se te promene zaista odigrale.
 
:klap::klap::klap:

Iz drugog ugla:

Prema jednoj legendi postoji ptica koja peva samo jednom u svom životu, lepše nego bilo koji drugi stvor na ovoj Zemlji. Od trenutka kad napusti gnezdo ta ptica traži trnovito drvo i nema mira dok ga ne nadje. Uvuče se među njegove isprepletene grane i pevajući, nabode svoje telo na najduži, najoštriji trn.

Dok umire, njena bol prerasta u pesmu daleko lepšu od pesme slavuja ili ševe. Cena te predivne pesme je život, ali čitav svet zastaje da sluša, a Bog na nebu se osmehuje. Jer ono najbolje što postoji, moze se dobiti samo po cenu velike boli.
 
...nešto se mislim , muke ipak u svakom ubiju čovečnost....imaš mučenika a nemaš ćoveka....

...evo recimo sirotinjske muke i bedovanje u njima rasčovečuje....treba samo biti pošten kad se gleda svet....

NEMA LJUDI , UZDIZANJA U PROPADANJU ! TO JE NAJVEĆA PREVARA SVIH RELIGIJA , KOJIMA JE DOSAD NAPASANA SVETSKA SIROTINJA !
 

Back
Top