Tačno je, ženu pokreće ljubav. Strast. Majčinski instinkt. No, izvor najenormnije količine energije u njoj svakako leži u ljubomori. Ljubomora je u samoj osnovi žene. Od nje je sazdana. Zašto je Eva uopšte zagrizla jabuku? Iz radoznalosti? Zato što je bila naivna? Lakovjerna? Ne...žena je lukavija i domišljatija i od samog đavla. Eva je zagrizla jabuku samo zato što je bila ljubomorna na Boga. Ne samo da je, po zmijinom nagovoru, htjela da bude poput Boga, ona je zapravo željela da osjeti svu visinu i sve najdublje ponore svoga izbora da odbije blagodeti raja i okusi neizvjesnost pakla samo da bi Bogu dokazala da joj se može da prkosi i njegovim intencijama.
Naravno da priglupi Adam to nikad nije shvatio. Kao što niti svi potonji adami nikad nisu uobzirili tu supstancijalnu ženinu odliku. Ona ne pristaje da igra po pravilima. Čak i kad su ista skrojena u njenu korist. Zapravo, tek u tom slučaju žena na to ne pristaje. Tek tad će ona da učini nešto potpuno neočekivano. Prevariće najboljeg mogućeg muža. Otiće za fukaru. Razbiće u paramparčad izvjesnost svoje lagodne budućnosti.
No, zašto je to tako? Na šta je to žena tačno ljubomorna? Otkud joj to? Ako nastavimo da razvijamo tezu iz prošlog teksta "Um i materija. Muškarac i žena" možemo reći da je to instinktivni refleks same Prirode. Da, žena je ništa drugo do Priroda. Osjemenjena Umom, odnosno muškarcem. Muškarac je ono sunce koje oplođuje Zemlju i čini da iz nje sve proklija. To svakako mora biti katkad krajnje frustrirajuće po ženu. Ona nije zadovoljna kvalitetom tog sjemena. Ona smatra da je, sama po sebi, daleko savršenija od toga da je osjemeni tako prosječna antiteza, nerijetko u vidu proćelavog, debeljuškastog Uma, kužnog i poluimpotentnog. I zaista, ko može biti zadovoljan takvim slijedom događaja? Ako je to matrica njenog bivstva, zašto žena i ne bi bila otpadnik, raskolnik, bludnica koja vječito ruši postavke Vaseljene? Zašto ne bi sablažnjavala, demaskirala ljigavo lice ogavnog arhitekte, smijala mu se u brk dok se podaje najnižim i najprljavijim njegovim slugama, samo da mu napakosti?
Tu dolazimo do važnog momenta. Žena je ljubomorna jer ne pristaje da bude od drugorazrednog značaja. Ne pristaje na sporednu ulogu koja joj je u ovom matriksu dodjeljena. Bez prava na žalbu. Bez prava na prigovor. Zato ide da uništi pravila i sistem. Bez obzira što je svjesna što će bezuslovno samo uništiti samu sebe. Samouništenjem ona dokazuje da je svemoćna. I tu pobjeđuje i arhitektu i Adama.
Zato ne treba sputavati njene prirodne impulse. Najviše što razuman čovjek može da uradi jeste da prihvati ženin put. Njena ljubomora može biti korisna, ponekad i simpatična u sivim danima dosadne jeseni. Ako je postavimo u željene koordinate ta ženina osobina može nam donijeti nadasve sočne zadovoljštine.
No, sreća je božija da je muškarcima ovaj tekst dosadio već na polovini drugog pasusa.
Tekst preuzet sa http://www.tezaantiteza.net/2014/10/ljubomora-zene.html
Naravno da priglupi Adam to nikad nije shvatio. Kao što niti svi potonji adami nikad nisu uobzirili tu supstancijalnu ženinu odliku. Ona ne pristaje da igra po pravilima. Čak i kad su ista skrojena u njenu korist. Zapravo, tek u tom slučaju žena na to ne pristaje. Tek tad će ona da učini nešto potpuno neočekivano. Prevariće najboljeg mogućeg muža. Otiće za fukaru. Razbiće u paramparčad izvjesnost svoje lagodne budućnosti.
No, zašto je to tako? Na šta je to žena tačno ljubomorna? Otkud joj to? Ako nastavimo da razvijamo tezu iz prošlog teksta "Um i materija. Muškarac i žena" možemo reći da je to instinktivni refleks same Prirode. Da, žena je ništa drugo do Priroda. Osjemenjena Umom, odnosno muškarcem. Muškarac je ono sunce koje oplođuje Zemlju i čini da iz nje sve proklija. To svakako mora biti katkad krajnje frustrirajuće po ženu. Ona nije zadovoljna kvalitetom tog sjemena. Ona smatra da je, sama po sebi, daleko savršenija od toga da je osjemeni tako prosječna antiteza, nerijetko u vidu proćelavog, debeljuškastog Uma, kužnog i poluimpotentnog. I zaista, ko može biti zadovoljan takvim slijedom događaja? Ako je to matrica njenog bivstva, zašto žena i ne bi bila otpadnik, raskolnik, bludnica koja vječito ruši postavke Vaseljene? Zašto ne bi sablažnjavala, demaskirala ljigavo lice ogavnog arhitekte, smijala mu se u brk dok se podaje najnižim i najprljavijim njegovim slugama, samo da mu napakosti?
Tu dolazimo do važnog momenta. Žena je ljubomorna jer ne pristaje da bude od drugorazrednog značaja. Ne pristaje na sporednu ulogu koja joj je u ovom matriksu dodjeljena. Bez prava na žalbu. Bez prava na prigovor. Zato ide da uništi pravila i sistem. Bez obzira što je svjesna što će bezuslovno samo uništiti samu sebe. Samouništenjem ona dokazuje da je svemoćna. I tu pobjeđuje i arhitektu i Adama.
Zato ne treba sputavati njene prirodne impulse. Najviše što razuman čovjek može da uradi jeste da prihvati ženin put. Njena ljubomora može biti korisna, ponekad i simpatična u sivim danima dosadne jeseni. Ako je postavimo u željene koordinate ta ženina osobina može nam donijeti nadasve sočne zadovoljštine.
No, sreća je božija da je muškarcima ovaj tekst dosadio već na polovini drugog pasusa.
Tekst preuzet sa http://www.tezaantiteza.net/2014/10/ljubomora-zene.html