Cena manipulacije

Drustvo ne nestaje samo od sebe, vec je produkt i refleksija menatliteta ljudi koji ga stvaraju ili vecinskog opsteprihvacenog misljenja. Radjamo se u drustvu od kojeg ucimo i kome se prilagodjavamo tako sto pronalazimo nacin kako da funkcionisemo u njemu. U korumpiranom drustvu je potrebna izuzetna snaga i ostrina duha da se odupre spoljasnjem, kolektivnom pritisku i opredeli za autentican razvoj koji ostaje dosledan unutrasnjim duhovnim principima.

Manipulatori vrse preteranu spoljasnju interakciju. Unutrasnja se svodi samo na kalkulaciju spoljasnjih zbivanja, a zapostavljaju dublji duhovni uvid. Zbog toga ego postaje arogantan i ima otudjen, rivalski odnos svojim okruzenjem. Njegova paznja i energija je usmerena na pogodne prilike za manipulaciju da bi zadovoljio sebicne potrebe i interese.

S obzirom da je interakcija s okolinom znacajan element razvoj inteligencije manipulatori mogu biti veoma inteligentni. Medjutim, zapostavljen duhovni razvoj stvara emocionalnu ugrozenost koja se uvek ispolji kao disfunkcionalnost.

Manipulacijom se potiskuje savest ili nagon konstruktivnosti, odnosno potencijal sklada i dubljeg smisla. Manipulatori nisu u stanju da pronadju zadovoljstvo i smisao u sebi, vec ga neprestano traze spolja. To stvara zavisan odnos od okoline. Gubi se kontrola nad razvojem posto se usmerava spoljasnjim zbivanjima i vrednostima.

Da bi covek bio u stanju da ostvari integralni razvoj, unutrasnje ispunjenje i funkcionalano ponasnje njegov um mora koristiti duhovni potencijal. On ga osposobljava da prevazilazi nize nagone i da ih integrise u jedinstvenu unutrasnju snagu. To manipulatori ne mogu postici. Shodno tome gube mnogo vise nego sto ikada mogu dobiti.

Uprkos misljenju da posten covek ne moze da prosperira, da je bespomocan i pasivan, to nije tako. Posten covek se angazuje na vlastitom obrazovanju kao i prikupljanju razlicitih informacija. To mu pomogne da lakse uoci manipulaciju i da se zastiti i odbrani od nje.
 
Poslednja izmena:
Cena manipulacije zaista je visoka.Prvo ...manipulacija nije laka;to je u neku ruku Sizifov posao.Drugo,ona vremenom čoveka sve više ograničava dok ga na kraju ne svede na to da funkcioniše kao mašina;živi a živ nije.
Cena manipulacije je tema Ibzenovog Per Ginta,ali još je i dobro ako neko traga za tim gde je i kada grešio,većina izbegava to a možda nije ni sposobna;više vole da budu to što su umislili da jesu i ne žele da znaju šta su sve usput izgubili ni šta su postali.Ako naidju na ovakav tekst pobeći će smesta ;):D
 
Poslednja izmena:
Poštovana Sofija, najveće hvala za predivan tekst. Vaše napisano čini da možemo još više da se ukorenimo u osvešćeniji i bogatini doživljaj življenja i u svoju suštinu. Verujem da "manipulatori" Vaše napisano ni ne razumeju. Veliko poštovanje i pozdrav primite od mene.
 
Ono sto je karakteristicno za svakog manipulatora to je preterana vanjska interakcija na racun unutrasnje. Time jaca arogantnost ega, tako da manipulator svoju subjektivnost ili individualnost dozivljava u rivalskom, a ne solidarnom odnosu s okolinom. Sva njegova paznja i energija je usmerena na vanjska zbivanja, da bi otkrio mogucnost potencijalne manipulacije, kojom ce zadovoljiti svoje potrebe ili koja ce rezultirati u njegovu korist, bez obzira na moralni kodeks i stetene posledice po njegovu okolinu.

Samo bih dodala da ovo važi i za svaku vrstu manipulatora, tj. svaku vrstu manipulacije, a vala ima ih .....previše.

Uvek je lepo videti te :zag:
Čitam, ali ne stižem da odgovorim. Prosto, u pauzama mislim u sebi o onome što si napisala, jer pisanje komentara na tvom blogu, zahteva vreme i mentalnu snagu zarad stabilne složenost misli.
:heart:
 
...stojim na stanovištu da je manipalativnost kao svojstvo u svakom čoveku - u manjoj ili višoj meri ; jer to naše svojstvo vuče korene iz praistorije , kad se raznoraznim manipulacijama obezbeđivao opstanak u hrajnje predatorskom okruženju....naravno , manipulacija kao sredstvo zaštite sopstvenog života , može se nazvati poželjnom i korisnom ; naročito ako manipulator ničim nije izazvao atak na sopstveni život...no , manipulacije kojima se stremi bezuslovnom porazu protivnika ( cilj opravdava sredstva ), nisu društveno prihvatljive ( ali , u slobodnom prostačkom kapitalizmu su svakodnevna , rekao bih nezaobilazna i sve prisutna celodnevna pojava )....
...često u sportu protivnik glumi slabog , grogiranog igrača , kako bi opustio protivnika i probudio njegovu sujetu nadmoćnog borca , da bi mu zadao pobednički udarac i stvar rešio iz jednog poteza....ovakva manipulacija prisutna je u svim borilačkim veštinama - i gotovo u svim borbama ( što javnim , što tajnim ili pak ličnim )....to "ratno lukavstvo" prisutno je u svim komunikacijama ljudi....
...tačno je da manipulacija , s vremenom proždere manipulanta , naročito sujetno vlastoljubivog manipulanta...ali , ona grize svakog , pa i prosijaka - koji se sav preliva u manipulaciju....
.....hoću da kažem , da između prosijaka manipulanta i cara foliranta , postoji plejada različitih manjih ili većih manipulatora...za papu neću ništa da kažem , naročito ako je u mladosti bio esesovac ili denuncijent....konačno , život je surov !...često kontaktiramo se s'ljudima , za koje se steknemo fenomenalno mišljenje - a oni nas iznenade jedne večeri , kad ih ugledamo kako se odeveni u maskirnu uniformu , sa šeširom na glavi u koga je zadeveno fazanovo pero , vraćaju iz lova ; a na opasaču oko struka , načičkane ptice pevačice , a u opasaču gotovo prazni uložci za patrone sa sitnom sačmom , te sa bokericom , graviranom , na ramenu ...
...hoću da kažem , da mi u ovom svetu živimo sa gotovo falšnim predstava o ljudima iz okruženja , i subjektivno nalickanom predstavom o sebi...i u opšte , svaka naša "spoznaja" samo je u stvari predstava , manje ili više udaljena od objektivne istine .... tako da je grandiozan posao , ako smem tako da kažem , da se prvo donese odluka o samoanaliziranju , pa je još grandioznija odluka da se izabere objektivan metod samo analiziranja , sa kojim bi se i prosvetiteljski delovalo na sopstvenu ličnost...a da tu ne uguravam spoljašnji svet koji čoveku neda mira - svojim negativnim moćima ...

...no , bez ovog poslednjeg se ne može...konačno , čovek ima svetu dužnost da sebe očovečuje u svakom trenutku svoga života...iz ove dužnosti , izvedene su sve njegove dužnosti , pa i dužnost da obezbedi sebi opstanak i razvoj...

p.s. onog momenta , kad čovek bude bio iz sebe iskorenio manipolativna svojstva , čak i ona odbrambena , imaće bezizražajno lice !
 
Hvala Soradze od :heart: za tako lepe reci. Drago mi je da ovo sto pisem rezonuje s tobom; sto se nalazis na putu duhovnog usavrsavanja. Jer, mir, sreca i zadovoljstvo ne dolaze izvana vec, uvek iznutra. Mnogo pozdrava i svako dobro!
 
Ljiljuskaa!!! Uvek je lepo videti i citati tebe, takodje. :D Da, pisanje iziskuje vreme, pa ponekad ne dodje na red, :D pored ostalih obaveza. Nadam se da si dobro i zdravo. Mnogo pozdrava i poljubaca. :cmok:
 
....moja generacija i njeni bliski potomci neće doživeti totalno očovečenje....mnim....tako da manipulacija neće biti izkorenjena iz čoveka pa i iz civilizacijskih odnosa....mi možemo samo zamišljati kakav će čovek biti totalno očovečen - i bez manipulativnih moći ( svesnih i podsvesnih )...no pomenuta je ljubav kao večna svetlost...ono što je danas u ljubavi , bilo je i juče...a ljubav je ispunjena dosta manipulacijama...ona čak menja i boju glasa - često nesvesno .....gotovo uvek je kao onaj bokser , naizgled grogirani , koji teži pobedi iz jednog rekao bih podlog udarca...tako i prečesto biva u ljubavi....naj očitiji primer ljubavne manipulacije je ljubav odojčeta prema majci....kao pijavica , odojče se lepi za majku i pijeje onako nežno , toplo --- ali sigurno i pouzdano...još u pred fetusnom dobu prve njegove ćelije ukopavaju se u majčinu matericu i piju životne sokove...tad , majka , to strano telo u njenom tkivu ne izbacuje , jer je na neki način evolutivno izmanipulisana...i ta , evolutivno izmanipulisana ljubav , kod majke , traje do poslednjeg njenog daha...evo i kod nas je postala praksa da deca odbacuju majke čim se osamostale - prepuni su starački domovi , odbačenih roditelja - jer život ide dalje ( ne pišem ovo iz staračkog doma , živim sa decom i njihovom decom - čopor smo , da tako kažem , koji se još uvek drži u porodičnoj ljubavi .....no jedan ili dva slučaja nisu pravilo )....
...hoću da kažem , da sve što je od nas , ne treba idealizovati , pa i ljubav.....mi smo ipak samo persone sa maskama , kako u vizuelnom tako i u duhovnom smislu.....a manipulacija je sredstvo odbrane , prevashodno od spoljašnjeg sveta , a ponekad postane i od sebe sama ( no to je već teško stanje )....to sredstvo odbrane funkcioniše samo kao što je rečeno dok ima kretanja - društveno socioloških pa i prirodnih gibanja i promena koje postaju opasnost po čovekov opstanak i razvoj...a njih će biti uvek...tako da će čovek uvek u sam po sebi biti manji ili pak veći manipulant....
 
Zbog toga, i pored spoljasnjeg privida inteligencije, kod manipulatora dolazi do unutrasnje dezintegracije ili osecanja depresije, besmisla, nezadovoljstva i nesklada koje on pokusava savladati tako sto neprestano trazi novi vanjski stimulans kojim ce obnoviti energiju
Ово не стоји.
Погрешна премиса; надам се из- наивности.
Сва моја искуства говоре супротно, и манипулатор своје успешне потезе доживљава као своје самопотврђивање, никако као нешто што га деградира; морални склоп такве особе само неуспех манипулације ставља у осећања која описујете.
Те особе су увек ту, међу нама; када су оне несрећне- друштво је просперитетно.
За сада, толико; поздрав...:bye:
 
Pre svega, izvinjavam se svima sto kasnim s ogovorima. Bila sam dosta zauzeta, pa nisam mogla ranije dati opsirnije ili potpunije komentare.

....moja generacija i njeni bliski potomci neće doživeti totalno očovečenje....mnim....tako da manipulacija neće biti izkorenjena iz čoveka pa i iz civilizacijskih odnosa....

U to ne sumnjam. Sa strukturom svesti koju imamo to je dosta komplikovano. Zato uvek i isticem da je samospoznaja proces koji traje svo vreme u ovoj dimenziji i da je svako ucenje koje propagira instantno ocovecenje, ne samo povrsno, vec i stetno.

Dokle god ljudi imaju telo dotle imaju i Telesnu svest i Ego. To nikada ne moze u potpunosti biti iskorenjeno. Kao sto drvo ima krosnju, stablo i podzemni koren, tako i mi imamo podsvesni, svesni i nadsvesni nivo.

Ipak, znacajna razlika nastaje kada ljudi postanu svesni toga. Ako ljudi nisu toga svesni ne mogu imati potpunu kontrolu nad sobom i svojim ponasanjem, jer se razliciti nivoi haoticno pojavljuju i primenjuju. Onog momenta kada covek postane svestan svojih razlicitih nagona i kada zna da ih identifikuje, tada ima mogucnost svesnog izbora.

Uzmimo za primer bes. Covek koji na vanjske nadrazaje reaguje besom, nije svestan svoga viseg, konstruktivnog potencijala. Zato mu nikad nije dao sansu. Onog momenta kad je osetio bes, on je odmah i reagovao iz njega. Posledice toga mogu biti katastrofalne i po njega i po njegovu okolinu. Reagovanje iz nizeg destruktivnog nagona uvek rezultira neskladom.

Covek koji je svestan svojih razlicitih unutrasnjih nagona imace mogucnost drugacije reakcije. Onog momenta kada oseti bes moze reci samom sebi: “Stop. Ovo je moj nizi nagon. Necu dozvoliti sebi da ovlada sa mnom. Povredicu i sebe i druge. Znam da moja reakcija moze biti drugacija. Necu da reagujem iz besa. To dugujem i sebe i drugima.” Takav unutrasnji dijalog moze biti dovoljan da dodje do smirivanja ili da se primitivni, divlji nagon nadvalda visim svesnim nagonom.

Naravno, ovo je samo improvizovan primer, radi sto boljeg razumevanja i ne mora biti efikasan za svakog coveka, posto se za ljude sa dugotrajnom navikom besnog reagovanja iziskuje kompleksniji tretman.

Ono sto sam nastojala reci je to, da je prvi korak promene, koja vodi progresivnom funkcionalnom razvoju, svesnost o postojanju razlicitih nagona. Na taj nacin se pruza mogucnost njihovog izbora. Pored toga, potrebna je odgovornost, doslednost, upornost i istrajnost.

Mi smo neprestano izlozeni razlicitim situacijama, iskustvima i iskusenjima koji, cesto, prevazidju nas duhovni razvoj. U takvim momentima se, uvek, aktiviraju nizi nagoni. Pogotovo, nagon ega, koji moze paradirati kao nad-ego. Zbog toga je potrebno stalno unutrasnje preispitivanje kao i potpuna iskrenost da bi se raskrinkala samoobmana ega.

Mi sve izvan sebe procenjujemo kroz sebe. Ako jasno ne sagledamo sebe, necemo biti u stanju da imamo jasan uvid u situaciju, a time ni da preduzmemo potrebne mere da se ona prevazidje.

Dakle, proces samospoznaje je od izuzetnog znacaja za funkcionalan razvoj ljudi, samim tim i drustvenih sistema koje grade. Svesniji i funkcionalniji ljudi grade svesnije i funkcionalnije drustvene odnose i obrnuto. Zato je potrebno je neprestano uciti. Jedino tako se mogu pronalaziti adekvatna resenja za nove probleme i situacije.

U odredjenoj fazi razvoja se moze naci resenje nekog problema, ali novi tokovi promena nose sobom i nove probleme koji zahtevaju drugacija resenja. Da bi bili u stanju da ih pronadjemo moramo se i sami menjati ili usavrsavati. Svaki covek ili svako drustvo koje sebe smatra idealnim i savrsenim je vec na putu regresa i kad-tad mora zapasti u krizu.

To sto pises za majku i odojce samo potvrdjuje gore napisano. Odojce nema dovoljno razvijenu inteligenciju da svesno manipulise bilo koga. Ono instinktivno reaguje iz nagona samoodrzanja, telesnih potreba ili Telesne svesti. Ono nije svesno koristi-stete, dobra-zla, mrznje-ljubavi, vec reaguje kroz telesnu senzaciju bola i prijatnosti. Cini nesto sto mu prija, odnosno opire se onom sto mu je neprijatno.

S majkom je drugacije. Ona ima razvijenu inteligenciju. Svesnija je. Zato moze da razume nagon samoodrzanja kod deteta. Da sagleda njegovu bespomocnost. To u njoj budi zelju da ga zastiti. Pored toga oseca ljubav prema detetu. Ljubav izvire iz duse. Preko nje se otkriva sustinski smisao, ne samo nas vec i samog univerzuma koji nas stvara. Takav impuls osposobljava majku da nadraste svoju individualnost i nizi nagon samoodrzanja, pa je spremna da zrtvuje sebe i svoj zivot za zivot svoga deteta.

Ukoliko ljudi ne razbude takav impuls ili ukoliko ostanu samo u domenu nizih nagona pod-ega i ega oni nisu u stanju da se funkcionalno i konstruktivno razvijaju. Dobar primer za to su majke, koje koriste svoju decu za svoj licni interes. Neke ih cak i ubiju bez i malo grize savesti.
 
Poslednja izmena:
Hvala za komnetar Rolo Tomazi. Ali, mislim da nisi s dovoljno paznje citao tekst. Ono sto sam u njemu rekla je upravo to sto i ti tvrdis. Da manipulatorova patnja, ali isto tako, radost i zadovoljstvo zavisi samo od vanjskih okolnosti, odnosno od promasaja i uspeha njegove manipulacije. On cak i svoju valstitu vrednost procenjuje kroz sposobnost manipulisanja.

Medjutim, ni jedan covek nije uvek uspesan, niti mu se desava sve onako kako on zeli. To se narocito odnosi na manipulatore, jer ni drugi ljudi nisu toliko naivni da ne otkriju obmanu. Zato manipulatori cesto dozive i poraz.

Takav poraz uvek rezultira unutrasnjom krizom. S obirom da manipulator nema unutrasnju integralnost on takvu krizu prevazilazi planiranjem nove manipulacije. Drugim recima, posto ne moze da pronadje mir i zadovoljstvo u sebi mora da ga trazi izvan sebe.

Naravno, da dogadjaji ili situacije u zivotu, svakog coveka, imaju uticaj na njegov mir ili doprinose njegovom osecanju srece ili patnje. Medjutim, znacajna razlika je u tome sto duhovno razvijen covek prevazilazi krizu unutrasnjim, duhovnim potencijalom.

Na taj nacin nadrasta svoju situaciju ili oslobadja se vanjskog uticaja. Njegov mir i ponasanje ne zavisi samo od vanjskih okolnosti. Zato svesnije i slobodnije reaguje. Ako moze na moralan nacin izmeniti vanjske okolnosti, menja ih. Ako ne, onda ih prihvata i miri se s njima. Manipulator nema takav izbor, posto je zaslepljen samo interakcije s okolinom. Pozdrav!
 
Poslednja izmena:

Back
Top