Nekako u snu...

još ponekada naslonim glavu na tvoje rame....
još osjetim tvoje ruke kako me čvrsto drže....
brane od noći....od snova koji dolaze
da mi bičuju dušu...
neka teška tišina i tama mi nad glavom...
oči ne vide...
srce usporeno kuca....
hladnoća tijelom struji...
sklopim li oči i utonem li u san....
krik bola će me probuditi...

još ponekada samo u snu....
tvoj me dodir budi...

noćni gost mi srebrnom ogrlicom stišće vrat...guši...pritišče
ruke vezane narukvicom neraskidivom....pružiti ih tebi ne mogu više...
a ti...ne čuješ moj krik tišine...
ne vidiš ponor u koji padam...

samo još ponekada u snu ....osjetim plimu ljubavi...

noćni gost u mojoj glavi crnom kosom dodiruje tvoje lice...
taj stranac...iz dalekih krajeva svojim podrugljivim smijehom
kida moje tijelo na komadiće...

još samo ponekada u snu....
osječam tvoje ruke....

 

[zxy]

Lepo si to opisala
izgleda kao san i java pomešani
ali takav je i život
s est la vie mon ami

 

[iamblond]

Lepo si to opisala
izgleda kao san i java pomešani
ali takav je i život
s est la vie mon ami

san...java....java..san....isprepleteni...zapleteni....