Otvorio sam prozor, u sobi mi nikad hladnije nije bilo. Sedim u majici kratkih rukava, ledim se, a majica poprimila tvoj miris, ne zelim je skinuti sa sebe.. Sklopim oci i pomirisem majicu , a dusa mi se rastopi, a hladan vetar probija telo.. zima mi nije. Pahuljo moja, neznija si mnogo i od pahulje, tako si topla a tako krhka , poput stakla.. Znas, cesto zazmurim i pogledam u buducnost i sem tebe i nikad sretnijeg mene, nista drugo i ne vidim.. Kako si samo lepo naslikala osmeh na moje lice, kako si mi samo lepo pricala onu noc..kako mi samo lepo uvek bude sa tobom. Ljubavi, nikad necu shvatiti sve ove hladne poglede i taj cuvani ponos preko kojeg ljudi ne prelaze, nikad necu shvatiti te neke granice u ljubavi, to neko uzajamno ogranicenje .. hladnocu.. Na svakom mogucem mestu na svetu, pred svakom mogucom osobom i u svakoj mogucoj situaciji ja bih te isto zagrlio, isto poljubio i isto uzivao uz tebe.. Sta to ljude sprecava da budu srecni uz voljenu osobu.. zasto im je taj neki ponos toliko bitan. Rado cu pogaziti sebe i svako svoje "ja" pored tebe, davno sam ugasio ponos kao cigaretu, sacuvao sam obraz. Pumpanje vlastitog ega i taj neki ponos mi nikad nece saputati u noci, nikad me nece grliti i nikad mi nece tepati kao ti.. uz ponos nikad necu biti sretan kao uz tebe, ponos me nece saslusati i tesiti kad mi bude najteze.. Ja ljude oko sebe ne shvatam.... mnoge..
Hvala ti sto si sisla sa neba samo zbog mene, hvala Bogu sto te pustio meni, znam da si mu bila najljepsi andjeo..
Hvala ti ljubavi sto si ono sto niko nije...
da mogu birati smrt, rado bih umro na tvojim rukama.
Volim te.
Hvala ti sto si sisla sa neba samo zbog mene, hvala Bogu sto te pustio meni, znam da si mu bila najljepsi andjeo..
Hvala ti ljubavi sto si ono sto niko nije...
da mogu birati smrt, rado bih umro na tvojim rukama.
Volim te.