...nesporazum koji neću da prihvatim ili objasnim...

...kružim oko sebe ovakvog i nikako da sletim na neko pogodno
tlo
tako da vidim i sebe i oko sebe
smetaju
leptiri koji šetaju
kako njima da ometem dan zadnji
i sebi još jednu tugu više
nanesem
a vjetrovi se ne libe da kose i mrse trave
poviše nečije glave koja je otišla i neće je biti
više
nije bolest uzrok ničijeg odlaska
to je potajna želja
onih koji bi da ih nema
kad savjest i svijest dragih mu osoba
zadrijema
kružim tako i nema mira u neslozi sa trajanjem
dozvoljenih indiferentnosti biljaka-ljudi
...volim jedino što znaju i gore i vode
da sam dio prirode
a ne bih ovakve i sa ovakvim sobom
no lako je sa sobom
kad znam sto hoću
i znam da nemože talas nositi ništa osim
vode i vazdušne nalete...
 
pre neki dan vozim onaj moj bicikl
i mislim jel' mi vreme?
da li je to taj dan
da li leptir zna da umire
da li sam otkrila sve tajne
da li sam sve naučila što sam imala
da li ima još nešto neotkriveno..

..a znam i ja da smo deo tih hrastova, borova
..i meni najdražih javora sa belom korom...

..druže nastavi i dalje da pišeš, jer nije još došao naš leptirski dan....:bye:
 

Back
Top