Ko nekad, u dvoje

Ne pisem vec dugo iako dusa jeci ,
Umesto daha poceo si da mi otimas reci,
Cutim I gledam u tacku na zidu,
Stapam se sa senkom,a sati idu.

Sta bih ti rekla sto vec nisi cuo,
Svu si moju inspiraciju oteo.
Ne ponavljam se odavno,nije vredno truda,
Sad moje misli razbacane su posvuda.

Zar to je ljubav kad udaras o hladn zid,
Kad pocnu da smetaju mane I vrati se jasan vid?
Gde su to bili da kazu mnogo ranije,
Onda kad za ljubav nismo marili I vreme nam bilo nije?!

S tobom na kraj sveta ,al ko nekad slozno I strasno,
Nisam jos digla ruke i jos ne mislim da je kasno.
Nekad bilo je vise volje I pokretacke snage,
Sad su mi ostale na to samo uspomene drage.

To zelim da vratim
I probudim starog tebe,
Jer tamo gde si se ti izgubio
Zaboravila sam I ja sebe.
 

Back
Top