Pronadji me...

Dakle..sledeci tekst je neki cudom pisan samo tokom kuckanja sa jednom osobom...tako da se moze reci da je ovo njena zasluga....

Umoran od traganja
za staklenom pustinjom
u kojoj znam,pociva istina
umoran od nedosanjana sna,
što ide venama,
kao napustenim rekama.
Umoran od glasa,vriska,
koji odjekuje dalekim dolinama,
tražeći spas...

vetre povedi me do nje...
Nebom se šire,okrutne sene,
slute na boju izgubljena oka,
unakažen životom bez kraja
nađi me ti ,jer ja zaboravu
lice poklanjam...

Umoran od lutanja,nebeskim visinama,
umoran od slušanja,iskrivljenih zvukova,
bez oblika,bez istine,bez laži...
Umoran od trnja,u rukama mojim,
tražeći te po moru,izgubljenih navika,
pronađi me sama,gde bol se topi,
na izvoru strasti,u srcu bez patnje.
Pronađi me u stihu,pesnika vetra,
u šumu potoka,
u kapljici na licu,
u maču ratnika i
porazu pobednika...

Pronađi me u poljupcu
Pronađi me u trenu kada veći smo od svemira
Pronađi me u poljupcu i trenu satkanom od
tvojih usana i jagoda....

Požuri...

ps : nadam se da se moze procitati i izmedju redova :)
 

Back
Top