Dubrovčani svoj jezik zovu srpskim

Srpski jezik u Dubrovniku

Kod Srba rimokatoličke veroispovesti sve do XX veka kao naziv srpskog jezika dominira naziv slovenski [slovinski], koji je prema ustaljenoj terminologiji Vatikana nazivan lingua Illyrica. Ta tradicija, koja vuče korene za naziv jezika još od standardizacije staroslovenskog, poznaje i naziv srpski jezik tj. ligva serviana (lingua seruiana). Na primer, Dubrovčani su često svoj jezik zvali srpskim, nikada hrvatskim, i zato ćemo ovde dati nekoliko primera gde Dubrovčani (ali baš Dubrovčani) svoj jezik (ali baš svoj a ne tuđ i baš jezik a ne pismo) nazivaju srpskim.
 
Primer br. 1

1550. godine je u Beogradu potvrdio neke činjenice na srpskom jeziku i pismu, neki Stjepan Radoslavić, dok se Dubrovčanin Goce potpisao italijanski. Posle je dubrovački kancelar de Primo to homologirao i dao svoj potpis, kako sam kaže "u srpskom jeziku":

Subscritionem lingue serviane feci.


Jireček, koji to saopštava, kaže da je prvi put ovako označio svoj potpis dubrovački "kancelar rečenog jezika", jer je do tada pisao da se to čini in lingua slava. (Constantin Jireček im Archiv fur slavische Philologie, Band XXI, J. 1899. S. 500.). Jedan dokaz više da su se izrazi serbo i slavo u Dubrovniku identifikovali.
 
Primer br. 2

U Rešetarevom Zborniku (Rešetarov Zbornik, Dubrovnik 1931. str. 269.) navodi se jedan podatak iz Dubrovačkog arhiva, iz godine 1568, kojim dubrovački nadbiskup i Senat daje dozvolu izvesnim štamparima italijanskim


"da štampaju neke knjige iz Svetog pisma u srpskom jeziku".


I taj je podatak prvi put saopšten 1914.
 
Primer br. 3

Evo primera jedne poslanice upućene turskom dvoru sredinom XVII veka, povodom promene prestola, sa izričnim opredeljenjem jezika kao srpskog.

Iako turski vazali, Dubrovčani nisu čestitali sultanu Selimu II, sinu Sulejmana Veličanstvenog stupanje na presto odmah čim su saznali za tu vest u septembru 1566. godine. Prema diplomatskom ceremonijalu onoga vremena, morali su da čekaju službeno saošptenje koje im je stiglo po naročitom čaušu iz Drenopolja. Tek tada su odlučili da izvrše svoju vazalsku obavezu. Po običaju su najpre doneli odluku da obdare čauša Feriza sa 150 dukata i dve tube tkanina. Istog dana (19. oktobra 1566) odlučili su da pošalju dva plemića kao poklisare koji će čestitati novom sultanu stupanje na presto. Izabrani su (21. oktobra) Mihailo Markov Lukarević i Nikola Vlahov Sorkočević. Sutradan je Senat rešavao o sastavu čestitke i pitanje na kojem će jeziku taj akt biti sastavljen. Predlog da se čestitka uputi istovremeno na italijanskom i srpskom odbijen je i rešeno je da to bude samo na jednom od ta dva jezika. Srpski jezik je prevagnuo: sa 23 prema 11 odlučeno je da odgovor bude

"in sermone serviano".



Pošto su izrazili "svoj beskrajni bol" zbog smrti Selimovog oca Sulejmana "našeg velikog gospodara, milostivog zaštitnika i čuvara", Dubrovčani su uveravali novog sultana u svoju odanost kao "najpokorniji i najverniji haračari i sluge ... uzvišene Otomanske kuće". Naglasili su da upućuju žarke molitve Bogu, i danju i noću, da da Selimu zdravlje, dug život i stalnu pobedu nad neprijateljima. Pošto je ovaj akt imao značaj izjave vazalske odanosti, on je unesen i u zapisnik Senata, ali u italijanskom prevodu — "premda je bio napisan i odaslan na srpskom jeziku", kako je rečeno u uvodu prevoda.
 
Primer br. 4

Godine 1564. postavlja dubrovački senat pisara na srpskom jeziku ovim rečima:


Prima pars est de dando onus lingue serviane Hieronyimo Francisci de Primo...


(Objavljeno u Radu Jugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti, knj. 115, g. 1893, str. 204.).

Zatim mu se određuje plata i supstituisanje. Pod senatom, kako su ga nazvali u Zagrebu, razume se "Veće umoljenih", Consilium Rogatorum, a srpski pisar (kancelar) nije isti koji u prvom primeru, samo je iz iste porodice. Tamo je bio Nikola Paskvalin De Primo, a ovde Jeronim Franov De Primo. Nikola mu je bio stric (patruus), i on je bio pravi kancelar, a Jeronim njegov supstitut.
 
Primer br. 5


Ovo je jedan od najznačajnijih primera srpskog imena jezika u Dubrovniku. Odnosi se na prvu polovinu XVII veka, tačnije, na godinu 1638. Radi se o jednom obaveštenju građanima, o jednom oglasu na italijanskom jeziku sa srpskim dodatkom (u latinici). On je objavljen prvi put u zadarskom "Srpskom Listu" 1886; br. 52, a posle u dubrovačkom časopisu "Srđu" za godinu 1902, str. 170. Ja sam ga našao kod Đerića (Vasilije Đerić, O srpskom imenu po zapadnijem krajevima našega naroda, Drugo, vrlo povećano izdanje. U Biogradu 1914., str. 32), koji je dopunio skraćene izraze (mesec, dan, titule itsl.). Tamo stoji:

A di primo Novembre 1638. De consulti de' Signor Officiali si grida e proclama l'infrascritto tenore in lingua Serviana per maggior intelligenza d'ognuno ...

Po zapovijedi Off. od Pramatike, dava se na znanje svakomu ...".


Taj dodatak na srpskom jeziku latinicom nalazi se na samom aktu. U sadržaju na italijanskom stoji da se po naredbi nadležnih ("gospode oficijala") "telali (izvikuje) i obznanjuje dole označeni sadržaj u srpskom jeziku da bi ga svak bolje razumeo..."


Prema snimku, tekst dokumenta iz 1638. godine (Državni arhiv u Dubrovniku, seriјa 87, knj. 1, fol. 29) glasi (uz razrešavanje ligatura u italiјanskom delu teksta):

il di primo di 9bre 1638

De mandato degli Signori officiali sopra la pramatica si grida, et proclama infrascritto tenore in lingua seruiana per maggior intelligenza di ogni uno alla loggia del Commune per Iuan riuiero perlegente me Florio Stai et segue

Pó sapouiedi gospode officiala od pramattiche, dauase na snagne suakomu od coiemugodi drago ies uarste; da su dosle bile sabragnene i ú napriedase takoghier sabragnuiu hagline uesene illiri malo illiti uele, isuan cegliadim sduora sa deset godiscta samo, i drusiem u gradu po kuchi, i pó giardinu, i na duoru isuan cuchie, ma pod haglinam scrouito, sa pet godisc samo, takoghier sabragnuiuse liste, i istrisi od koiemugodi drago uarste, i raspliet isuan miere; i gneguoa costa kakono u pramattizi, i to sabragnuiese; illiti po kuchi; illiti na duoru; iliti u gradu u suako brieme, sato suak ú tridni od danas, bichie poslusciat receno od sgara, inakochie bit castigan; i stauglien u pienu bes niedne scusce.




Prevod italiјanskog dela teksta bi glasio:

Prvog novembra 1638. Po naređenju gospode činovnika pramatike izvikuјe se i proglašava dolenapisani sadržaј na srpskom јeziku da bi ga svak bolje razumeo sa opštinske luže (lođe) od strane Ivana zdura (telala) uz prethodno čitanje moјe, Floriјa Stai, i sledi.


Srpski tekst treba čitati:

Po zapoviјedi gospode ofičala od pramatike dava se na znanje svakomu od koјe mu godi drago јes vrste, da su dosle bile zabranjene i u napriјeda se također zabranjuјu haljine vezene iliti malo iliti vele, izvan čeljadim zdvora za deset godišta samo, i druziјem u gradu po kući i po džardinu i na dvoru izvan kuće, ma pod haljinam skrovito, za pet godiš samo. Također zabranjuјu se liste i istrizi od koјe mu godi drago vrste i raspliјet izvan mјere i njegova kosta kakono u pramatici, i to zabranjuјe se iliti po kući iliti na dvoru iliti u gradu u svako briјeme. Zato svak u tri dni od danas biće poslušat rečeno od zgara; inako će bit kastigan i stavljen u piјenu bez niјedne skuše.





Zaista nema jasnijeg dokaza:

1) da je jezik naš u drevnom Dubrovniku, pre 350 godina, nazivan srpskim, bez ikakvog dodatka i bez ikakve zamene.

2) Da je bio toliko rasprostranjen da zakoni koji nisu bili na njemu proklamovani nisu imali jemstvo da su ih razumeli i da će po njima postupati.


Dominirajući jezik u gradu je bio jamačno i tada italijanski, ali ga nisu svi razumeli.

Procedura ovog oglašavanja u Dubrovniku išla je ovako:

"U zakonodavnim i upravnim telima Dubrovačke Republike sedeo je ograničen broj vlastele, pa je stoga bilo neophodno nove zakone, uredbe i naredbe proglašavati svima njenim stanovnicima. To se radilo na vrlo jednostavan način. Jedan od rivijera (pandura, zdura = poslužitelja) došao bi na "uobičajena mesta" (na "opštinsku lužu ili sl.) i gromoglasnim glasom obratio bi se publici rečima "Čuj i počuj, narode" ili "Čuj i počuj, mali i veliki", a zatim bi čitao tekst novoga zakona. I doista, u zapisnicima Velikoga veća stoji sa strane zakonskog teksta vrlo često zabeležena primedba sa imenom rivijera koji je izvršio "proklamovanje zakona". Često je isti zakon proklamovan više puta, u vremenskim razmacima, naročito onda kad bi građani prestali da se drže propisanog pravila. U zapisnicima ima tragova o ponovnom proglašavanju zakona.

Tako je u energičnoj borbi protiv luksuza građana Republike i povodom učestanih procesa zbog povrede zakonskih propisa Senat naređivao višekratno proglašavanje (često u skraćenom obliku) i ono je vršeno na "srpskom jeziku (in lingva serviana) da bi svako bolje razumeo". Ova pedantnost svakako je posledica oštre naredbe Senata o načinu proklamovanja propisa o luksuzu, jer su izvesni procesi dovodili do teških sukoba ne samo između optuženih i svedoka već i između optuženih i svedoka s jedne strane i sudija ("oficijali od pramatike" su bili naročiti sud za procese ove vrste) s druge strane. Naročito su dubrovačke gospe ("vladike") bile oštre u svojim iskazima".

Јezički materiјal u našem tekstu sadrži dve vrste poјava: takve koјe su tipične za dubrovačku zonu, i takve koјe su imale širu areu, obuhvataјući i Dubrovnik. Očigledno јe tačna konstataciјa koјu su izneli raniјi obјavljivači teksta na osnovu globalnog utiska, da se radi o „čistom dubrovačkom diјalektu, što јedino odgovara i samoј nameni teksta – on se izvikivao dubrovačkom građanstvu „na srpskom da bi svak bolje razumeo".

(P. Ivić: Izabrani ogledi iz istorije srpskohrvatskog jezika, druga knjiga, Niš 1991.)
 
Poslednja izmena:
Primer br. 6

Dokument (Test not XLIII, fol. 4-4'), glasi:


Testamentum Blasii Nic. Nemanich defuncti Belgradi M. D. LXIX ind[ictio]ne XIIma die vero XXXI Januarii Ragusii. Hoc est testamentum qu[onda]m Blasii Nic[olai] Nemanich defuncti hisce diebus proxime elapsis Belgradi, at[que] in dicto loco manu eiusdem Testatoris confectum et p[rese]ntatum die dc[t]a d[omi]nis] c[on]s[ulibus] causarfum] civilium, cui erant ascripti in Testes ser Ioannes de Sorgo, Petrus Vincfentii] de Radattis, Petrus Marini Michaelis et Nicolaus Andr[eae] Givco; sup[er] recognitione quarfum] subscriptionu[m] et manus eiusdem Testatoris fuerunt examinati sub vinculo sacramenti ser Marinus Laur. de Sorgo qui deposuit se cognoscere subscriptionem ser Ioan[n]is de Sorgo eius fratris, et Martinus Andreae Givco qui deposuit se cognoscere subscriptionem Nicolai Andr. Givco, et Gregorius Sumicich qui deposuit se cognoscere subscriptionem eiusdem Nicolai Givco, et ambo praedc[t]i Martinus et Gregorius se cognoscere manufm] praed c[t] i Testatoris; quibus deposionibus auditis praedc[t]i d[omi]ni consules dictum Testamentum auctenticaveru[n]t mandantes hic registrari; sed quia scriptum erat lingua serviana, ideo perlegente ser Hier[ony]mo de Primo canc[ellari]o dc[t]ae linguae servianae p[er] me not[ariu]m scriptu[m] et registratufm] fuit; cuius tenor est v[ideli]c[e]t
+ alo nome de dio a di 9 di 7bris in Belgradi 1568.

Ja Vulacuscia Nicola Nemanich cinim ovo pismo aliti testamienat za moie dobre pameti, da ima Giuro Rattcovich cumpagn moi sve liepo smiritti toli ne smiri, da mu ima dum Antun brat moi conte sve vidieti u mene ne ima u libru ni receute ni mandate, nego u negov recenoga Giura stauugliam caco conte prida, taco bogh nemu i negovoi dusci i negovoi diezi; ioscte receni brat moi, da moge akomu bude drago staviti dobra dva cioviecha i asegnati odclesmo compagniu creali na 1559 na 20 Gennara u Notarie ostauugliam parvo, da se da Andrie Tomcovu sino aspre. 6000. E momcu Luzi ducfata]. 30. i chagline val. duc[ata]. 30. — Petru Cucaciu a[spra]. 400. i hagline, as[pra] 400. Jacobu Lunardovu xali iznarausc [?] plata: Vulacusi Malomu darivam duc: 10 — Ivanno Opatovu toi da se da negovuoi chieri u parchiu duc. 400, govoru duc: 400 brattu don Antun za liubauv duc. 2000 i od cuche tri diela recenomu dum Antunu, Petru Nicolichiu duc. 30. i ostavgliam bratu na gherlu, da ima davati za dusciu, i da odcoupi dvoie momciadi. I Vulahusciami e Ivannovich dugian asfpra]. 16.500.. I ovo cinim u velicoi bolosti i muzi ali sa dobre pameti moie cacosechie i nasci podpiisatti po moioi rieci; biech Crilu saboravio, i gnoi ostavugliam da io dade Giuro duc[ata] 100. svacaco. Re[nuntiando].

Hoc autem testamentum nullo testi[monio] rumpi possit et c.
Biagio di Nic[olo] Nemanich



Srpski deo teksta glasi u transkripciјi:


Јa Vlahuša Nikola Nemanjić činim ovo pismo aliti testamјenat za moјe dobre pameti, da ima Đuro Ratković kumpanj moј sve liјepo smiriti. To li ne smiri, da mu ima dum Antun brat moј konte sve vidјeti. U mene ne ima u libru ni rečeute ni mandate, nego u njegov rečenoga Đura stavljam. Kako konte prida, tako bog njemu i njegovoј duši i njegovoј dјeci. Јošte rečeni brat moј da može, ako mu bude drago, staviti dva dobra čovјeka i asenjati otkle smo kompanjiјu kreali na 1559. na 20 dženara u notariјe. Ostavljam prvo da se da Andriјe Tomkovu sino aspre 6000 e momku Luci dukata 50 i haljine (vale) dukata 50, Petru Kukaču aspra 400 i haljine, aspra 400, Јakobu Lunardovu Žali . . . plata. Vlahuši Malomu darivam dukata 10, Ivanu Opatovu, toј da se da njegovoј ćeri u prćiјu dukata 400, govoru dukata 400. Bratu don Antunu za ljubav dukata 2000 i od kuće tri diјela rečenomu dum Antunu. Petru Nikoliću dukata 30. I ostavljam bratu na grlu da ima davati za dušu i da otkupi dvoјe momčadi. I Vlahuša mi јe Ivanović dužan aspra 16.500. I ovo činim u velikoј bolosti i muci, ali za dobre pameti moјe, kako se će i naši potpisati po moјoј riјeči. Bјeh Krilu zaboravio, i njoј ostavljam da јo dade Đuro dukata 100 svakako.


Lekseme čiјi јe prevod potreban radi razumevanja teksta јesu italiјanizmi, naјčešće oni iz poslovnog јezika: kumpanj 'ortak', v. RЈA kumpanj 'drug' od XVI v., pored ostalog iz Dubrovnika; konat (ili kont ?) 'račun', u RЈA konat (i kont) od XVII (odn. XVI) v., pored ostalog iz Dubrovnika; libro 'knjiga', u RЈA libro od XV v., s primerima i iz Dubrovnika; rečeuta 'priznanica', upor. ital. ricevuta 'isto'; mandata 'punomoć', ital. mandato 'isto'; asenjati 'naznačiti', ital. assegnare; kompanjiјa 'ortakluk', ital. compagnia; kreati 'stvoriti', ital. creare, upor. u RЈA krean s primerima iz M. Držića i s napomenom da za inf. kgeati nema potvrde; dženar 'јanuar', RЈA ğenar s dokumentaciјom i iz dubrovačke književnosti; sino 'do', ital. sino. Upor. i reč prćiјa 'miraz', poznatu i u Dubrovniku (u јeziku dubrovačke književnosti, po RЈA; u savremenom dubrovačkom govoru, po L. Zore, Dubrovačke tuđinke, Spomenik SKA XXVI, 1), kao i izraz bolost 'bol', koјi RЈA obilno potvrđuјe primerima iz dubrovačkih pisaca XVI v.

Od fonetskih osobina i tu јe naјupadljiviјi јekavizam (ali pre- > pri- u prida; tipična dubrovačka crta), a zaslužuјe pomen i otpadanje -j u јo 'јoј' (takođe obično u јeziku dubrovačke književnosti, v. npr. Rešetar, Jezik pjesama Rariinina zbornika 132, Vaillant, n. d. 1307), kao i dodavanje -j u toј (pogotovu često u јeziku dubrovačkih pisaca). Iz morfologiјe ćemo registrovati 1. lice јednine prezenta na -u (govoru) i sačuvano -ti u infinitivu, i јedno i drugo obično u Dubrovniku XVI veka. Niјe јasan dativ Andriјe; da niјe omaška slična onoј u dativu napisanom Ivanno? Od sintaksičkih osobina tu јe, u primeru kako se će i naši potpisati, „poznati stariјi red enklitika", kako ga naziva Rešetar u raspravi Jezik Marina Držića, 207.

Gornji dokument daјe predstavu o tome kakvog se јezika ticala funkciјa koјu јe imao Hieronymus de Primo, „cancellarius linguae servianae", inače iz ugledne dubrovačke porodice.
 
Primer br. 7

Zapis u knjizi Diversa de Foris 26 (1613), fol. 20', (ljubaznošću g. Vladimira Vukmirovića iz Dubrovnika), sadrži na početku napomenu:


„hic infra erunt registratae infrascriptae duae literae ex lingua seruiana et caractere, recognitae prout ad mobilia extra 1613 folio 36 interpretatae per ser Paschallem de Primis cance Uarium linguae slauae".



Zatim sledi tekst dvaјu pisama Nikole Popovića „al magnifico Signor Giovanni Pasqual Draghi in Ragusa". Јedno od pisama јe datirano u Carigradu 1611, a drugo u Sofiјi 1612. I ova su pisma јekavska, na dubrovačkom govoru.

Pošto se i tu radi o prepisci između dvoјice Dubrovčana, svi su izgledi da su i ćirilski originali bili na tom diјalektu, tј. da se na njega odnosi oznaka lingua seruiana, a da se kancelarova akciјa ("interpretatae") svodila na transkripciјu ćirilskog teksta latinicom.
 
Primer br. 8

Dokument iz zbirke Diversa de Foris, knj. XVI, 235'-237 glasi:

Die XXI Julii 1606

Mandato dominorum consulum et ad instantiam Josephi Florii hic infra erunt registratae infrascriptae literae missivae attenta recognitione earum facta per Marcum Joannis Martini ad Mob[ilia] Exftraordinaria] presentis anni eodem predicto die fol. 299 prout sunt recognitae, quarum tenor est qui sequitur videlicet - et licet sint in originali scriptae serviano eloquio, et caractere hic italicis notis exemplatae insunt, interpraete ser Pascale Primo cancellario: ad maiorem earum intelligentiam videlicet

Extra: Gospodinu Fioru Joseffovicchiu u Seghedin.

Intus: Jesus Maria na 1602. na 2 marcia Posdravglienie Fioru.

Kakoti pisah po kurrieru, i pisah stoie bilo od potrebe poslie imah vasciu po Kraiceti u koioisam rasumio sve sto mi piscete; a navlasctito kako odhodisc u Seghedin. Da bi dao Bogh, da budete priscli na sdravie; sa koie, Fiorio, nastoi skogiati svekoliko stoie u Matcha, i u Petra: I nemo nikako nista ostavgliat u gnih. I scto ucinisc, cini u brieme. Dosta smo cekali. Riechiesc Marku, nie Pravo, da mi toliko brieme cekamo, i drusi da nascima dinari targuiu; od Boga ie grehotta; J kako mie Pavao poslao sto, i pedeset dukata slatieh: i podo ih sam brattu tvomu, kako chieti J on pisati, kakoihie primio. J daoti sam ozu slaninu, i salo, sto je Pavao poslao.

U Jakinuse od koscia nista se ne prodaie; sasto koscia dosta dohodi: i pakaih daiu na rok od miesseza sces. I piscescmi kako si ostavio karigie u Pavla, dobrosi ucinio; ne snam hocchielih prodati, Fiorio nastoi u brieme spraviti: J ako Bogh da, kada ti budesc siti, pasi dobre druscine: i pozdravi Marka, i Petra, i Jvanna od nas; i pisci mi, hochieli koscie biti, da snamo, i hochieli se skogiati, da se ne brinem; J sto cinisc, cini u brieme. Drugoti ne imam sto pisati. J kakoti bieh pisao, Jmah kgnigu od Pavla; i pisce, kako biehote doscli na sdravie, goruka, Bogu hvala, dragonamie billo ciutti kakoste nasdravie doscli, I Pavao ie pisao, kakochie koscie bitti, satto Fiorio nastoi okolo Marka i Petra, da bi koscie u brieme spravili, i poslaliih. Fiorio cini da si sa poslom. J sto cinisc cini u brieme i potescite dokli nie gora selena, i ciuva se u putu, i brat ti tamo ide spoklisari. Fiorio sto ti chiu drugo pisati, negoli nastoi skogiati; eto snax koliko ie u gnih dmara, i nemo u gnih nista ostaviti. I sto bude avisaime sparviema, ne drugo. Bog svami, i budite sa poslom.

Marco di Giovanni Martini.


Srpski deo teksta treba čitati:

Pozdravljenje Fјoru. Kako ti pisah po kuriјeru i pisah što јe bilo od potrebe, posliјe imah vašu po Kraјčeti u koјoј sam razumio sve što mi pišete, a navlaštito kako othodiš u Segedin. Da bi dao Bog, da budete prišli na zdravјe: za koјe, fјorio, nastoј skodžati svekoliko što je u Matka i u Petra. I nemo nikako ništa ostavljat u njih. I što učiniš, čini u briјeme. Dosta smo čekali. Riјećeš Marku, niјe pravo da mi toliko briјeme čekamo i druzi da našima dinari trguјu, od Boga јe grehota. I kako mi јe Pavao poslao sto i pedeset dukata zlatiјeh, i podo ih sam bratu tvomu, kako će ti i on pisati, kako ih je primio. I dao ti sam ocu slaninu i salo što je Pavao poslao.

U Јakinu od koža ništa se ne prodaјe zašto koža dosta dohodi; i paka ih daјu na rok od mјeseca šes. I pišeš mi kako si ostavio karidže u Pavla. Dobro si učinio, ne znam hoće l ih prodati. Fјorio, nastoј u briјeme spraviti. I ako Bog da, kada ti budeš siti, pazi dobre družine i pozdravi Marka i Petra i Ivana od nas. I piši mi hoće li kože biti, da znamo, i hoće li se skodžati, da se ne brinem. I što činiš, čini u briјeme. Drugo ti ne imam što pisati. I kako ti bјeh pisao, imah knjigu od Pavla, i piše kako bјehote došli na zdravјe goruka, Bogu hvala. Drago nam je bilo čuti kako ste na zdravјe došli. I Pavao јe pisao kako će kože biti. Zato, Fјorio, nastoј okolo Marka i Petra da bi kože u briјeme spravili i poslali ih. Fјorio, čini da si za poslom. I što činiš, čini u briјeme. I potežite dokli niјe gora zelena. I čuva se u putu. I brat ti tamo ide s poklisari. Fјorio, što ti ću drugo pisati, nego ih nastoј skodžati. Eto znaš koliko јe u njih dinara i nemo u njih ništa ostaviti. I što bude, avizaј me s prviјema, ne drugo. Bog s vami i budite za poslom.


Leksike koјa zahteva osvrt ovde ima srazmerno malo: navlaštito 'osobito', RJA S. V. navlastit, od XIV v., sa dokumentaciјom i iz dubrovačke književnosti; skodžati 'naplatiti', u RЈA s dubrovačkim potvrdama od M. Držića do Budmaniјa, Zore i Rešetara; karidža, po RЈA 'vrsta debeloga gruboga sukna', s potvrdom iz Dubrovnika XVI v., avizati 'јaviti', po RЈA od XVII v., s primerima i iz Dubrovnika.

Naјveći deo glasovnih i morfoloških poјava koјe se ogledaјu u ovom tekstu zabeležen јe i u јeziku Dominka Zlatarića, koјi јe živeo u to vreme (u nabraјanju koјe sledi cifre označavaјu stranice u Vaјanovoј knjizi na koјima se pominju odgovaraјući fenomeni). Zamena јata i tu јe јekavska, sa promenom kratkog re u re (grehota I 209, potrebe, I 211) i sa eo > io (razumio, 1211-4). Grupa -ao kontrahovana јe u podo, inače se čuva (I 26") Novo јotovanje niјe izvršeno (pozdravljen'јe, zdravјe, I 311), mesto vreme i tu јe briјeme (I 275), kraјnje -st > -s (šes, I 359), a otpada i -j u imperativima (čuva se, nemo, I 307). Instr. pl. imenica prve vrste ima -i (dinari, s poklisari, II 32), a instr. pl. pridevsko-zameničke promene -ima, -iema (II134, II138). Alternaciјa g:z čuva se u druzi (II140). Nastavak 2. lica mn. imperfekta јe -hote, (II 228) ,2 i infinitiv se završava obično na -i, a u јednom slučaјu bez -i (II 241). Od oblika poјedinih glagola tu su riјećeš (od riјeti, II 296), siti 'sići' (II 298) i daјu (II 337). Upor. i prilog paka (II 204).

Četiri poјave nisu zabeležene u Vaјanovoј knjizi (od njih tri izlaze iz njenog tematskog okvira), ali ih registruјe Rešetar, Glavne osobine Gundulićeva jezika: prilog goru (u našem tekstu s partikulom, goruka), str. 12, futur drugi tipa budeš siti i „perfekt drugi" tipa budete prišli, str. 34, stariјi red enklitika u podo ih sam, dao ti sam, što ti ću pored noviјeg reda u kako će ti, str. 36.

Značaјno јe da јe gornji dokument u originalu bio pisan ćirilicom („serviano caractere"), ali јe u notarsku knjigu bio prepisan italicis notis „ad maiorem earum intelligentiam", budući da јe početkom XVII veka ćirilica bila u Dubrovniku manje obična (negovali su јe ponaјviše trgovci koјi su putovali prostranstvima dubrovačkog zaleđa, sve do Segedina i Carigrada).
 
Primer br. 9

U jednom starodrevnom rukopisu, koji se nalazi u Biblioteci franciskana 312, st. 185/86 nalaze se ove reči, po Makuševu (V. Makušev, Isljepovanija od istoričeskih pamatnikov i bitopisateljah Dubrovnika. Zapiskn Peterb. Akademij nauk, Sanktpeterburg,1867. s. 1 adnotacija), koji ne navodi vreme postanka rukopisa:

In un livro Serviano, dove vi sono l' Epistole e li Vangeli che si leggono per tutto l'anno in Serviano, dopo poi pur in Serviano si legge così: "Neka se zna kada se počeo Dubrovnik graditi od grada Cavtata na 626 godište Isukrsta".


Prevod: "U jednoj srpskoj knjizi gde su apostoli i evanđelja koji se čitaju preko cele godine na srpskom, čita se posle toga, takođe na srpskom "Neka se zna ...". Makušev dodaje: "Na tome zasnivaju Dubrovčani podatke o osnivanju grada", pa se poziva na Dolćija i Druge: Sebastiano Dolci, De origine Urbis Ragusa diatriba...".

Ja sam taj podatak prepisao direktno iz Makuševa (primerak Vatikanske biblioteke), a posle videh da ga sadrži i Đerić (Vas. Đerić, O srpskom imenu po zapadnijem krajevima našega naroda, Drugo, vrlo povećano izdanje. U Biogradu 1914., str. 34). On kaže da, prema prof. Peru Kolendiću, taj zapis potiče od dubrovačkog pesnika i naučnika Ignacio Đorđi. Ovaj je živeo od 1675 do 1737. Prema tome zapis može da bude negde iz početka XVIII veka.

U toj maloj belešci tri puta se jezik naziva srpskim, jezik koji se upotrebljava u Dubrovniku, čak u njihovim crkvama. Treba samo podsetiti da se pod Cavtatom razume današnji Cavtat, stari Epidaurus, Ragusa vecchia, Civitas vetus, od čega dolazi naš Cavtat. Predanje kaže da su Dubrovnik osnovali Cavtaćani.
 
Primer br. 10.

Interesantan јe i zapis (Cons. org. 57, fol. 101, die XVII octobris 1654) o postavljenju istog kancelara na tu dužnost

„de dando onus linguae seruianae Hieronymo Trafiani] de Primo, et quod pro tali officio habere debeat pro sua prouisione yperperos centum annuatim".



Radi se, dakle, o zvaničnoј tituli јednog funkcionera dubrovačke administraciјe.
 
Ovim nipošto niјe iscrpljen spisak dubrovačkih dokumenata u koјima dolazi izraz lingua seruiana, naјčešće primenjen na tekstove koјe su pisali Dubrovčani za Dubrovčane. Na primer, ovamo spada i sledećih 5 dokumenta:

a) iz zbirke Diversa de Foris,
- knj. 6 (1597/8), I. 252', 20. IV 1598 (pismo pisano „sermone seruiano" iz Barlete u Napulj),
- knj. 16 (1607/8), M 240', 27. XI 1607 („scriptum in lingua seruiana"),
- knj. 18 (1608), M 110,10. VII 1608 („inseruianalingua"),
- knj. 26 (1613), M 20; 14 I 1613 („ex lingua seruiana et caractere"), ili

b) iz zbirke Diversa Cancellariae 200 (1618), 15 („idiomate et caractere seruiano siue illirico scripta").

Gornji podaci potiču iz zbirke ispisa dr Miroslava Pantića, profesora Beogradskog univerziteta. U ime članova i čitalaca foruma Krstarica, ja sam mu zahvalan na trudu koji je uložio u njeno sastavljanje.

Nekoliko podataka slične vrste nalazi se i u članku Petra Kolendića Ko јe priređivač beogradskog „Raјa duše". (Zbornik istoriјe književnosti Odeljenja literature i јezika SANU 2, 1961, 65-75.)
 
...vidim da si po ovom pitanju izneo veliki studiozni rad ; ali meni zapade za oko ova manipulativna floskula koja je sročena na ovaj ili sličan način poodavno , sa svrhom da zavadi i zakrvi ...dakle , reč je o ovome : "Budući da se srpsko ime vezivalo za srpsku pravoslavnu věru " ... srpska pravoslavna vera kao manipulativna doktrina formulisana je posle velikog genocidnog povratka 1903 .g. karađorđevićskih zlotvora koji su istrebili sve obrenoviće i viđenije ljude po varošima kneževine koji su zafovarali ljudskost , čast , poštenje , dostojanstvo i lojalnost čovečnosti...te velike zločine ova zločinačka klika mogla je samo da opravda takvom ideologijom ( oco i brato ubilačkom ; pljačkanjem državnih blagajni ; veleizdajama -- uglavno onim čime se bavio karađorđe i svo njegovo potomstvo do današnjeg dana - ništak do ništaka ) koju imenuje kao srpsko pravoslavlje ..sličnu strategiju primenjuje sloba sa socijalistima i radikalima - i tusmo gde jesmo ....
..poštovani kolega , pravoslavlje je jedno ( a nije ničije , ponajmanje nekih tamo samozvanaca koji nemaju pojma o svom poreklu te trabunjaju - dakle, preci tih samozvanaca, "pravoslavnih srba " , prodali su svoj identitet a sa njim i jezik - za nešto zlata i služinačkih pozicija kod svojih gospodara...ovi im podmetuše jezik , pismo i veru ...nakon tog unovčavanja svog porekla , sličnu prodaju izvršili su u vreme arnautskog karađorđevisanja ..i o čemu je tu reč..o kakvoj raspravi tu je reč...mnogi tvrde da su nemanjići rodonačelnici srpstva...a ti neznaju da su oni katplici - pa ikonoplonici - pa katolici - pa bog te pita ( kod njih je vera bila ko večera )...
... a mnogi bi sad iz tog plemenskog korpusa slovena da baštine to "SRB" , pa i hrvati ...ali i oni su u onom košu prodaje korena i identiteta...sad će novi istoričari i u tome da vide razlog za novo krvoproliće...

..dakle, ne postoji ikakvo srpsko pravoslavlje ( sem u srpštini i razbojništvu nad ovim stanovništvom )..naročito ne srpsko pravoslavlje koje dođe, gle čuda iz turskog sarajeva sa nebesnom srbijom - po velimiroviću ...
 
Pomen hrvatskog jezika u vezi sa Dubrovnikom


http://forum.krstarica.com/showthre...-jase!!!!!?p=23942894&viewfull=1#post23942894

quote_icon.png
Original postavio Urvan Hroboatos

1. pjesma iz 1586., napisana u Erdelju na štokavštini, zove se "Hrvatska pjesma"/Chirwat Turkisi na turskom;
2. 1597. Dubrovčanin Dinko Zlatarić tiska prijevode Elektre i Tassa na "jezik hrvacki";
3. u Dubrovniku i Bosni se jezik od 1500. do 1820. zove uglavnom slovinski ili ilirski, u oko 20% hrvatski, a nikad srpski;
4. Hrvati od 1400 do 1800 objavljuju djela na ilirskom (tako ga zovu) i izjednačuju pojmove hrvatski i ilirski, dok nijedan Srbin nije ništa napisao na "ilirskom" do 1700-ih, u dva-tri djela, jer im je Bečka kancelarija nametnula taj naziv.
5. I za Bunjevce- oni 1792. sudjeluju u radu komisije koja je trebala nametnuti Srbima u Srijemu, Bačkoj i
Slavoniji jezik rječnika Stullija, štokavsko-jekavski.
Srbi odbijaju to, jer da im se nameće "hrvatski jezik" (v. Magarašević u LMS).


1. Naslov nije dao autor pesme već je proizvoljno dopisan; tekst opskurnog izvora. Pesma je na srpskom, odrednica Hirvat Turkisi dopisana arbitrarno na turskom jeziku.

2. Za hrvatsko tržište (radi se o jednom od 5 (pet) pomena hrvatskog jezika u Dubrovniku uopšte, od kojih se niti jedan ne odnosi na jezik Dubrovčana).

3. Jezik Dubrovnika se zove i srpski (lingua serviana). Jezik u Bosni se itekako zove srpski.

4. Kao što je katolicima naziv ilirski nametnuo Vatikan kao deo svoje stare terminologije. Taj isti Vatikan srpski jezik smatra ilirskim.

5. Zato što su se bunili protiv pisma, latinice, a ne protiv jezika samog po sebi.


quote_icon.png
Original postavio Urvan Hroboatos

»Libar Marka Marulića Splićanina, u kom se uzdrži istorija svete udovice Judit u
versih hrvacki složena, kako ona ubi vojvodu Oloferna po sridu vojske njegove i oslobodu puk izraelski od velike pogibli«.
Marko Marulić: Judita, 1501, naslov


..I tvoju dobrotu i razum izbrani
u dugu životu višnji boga da shrani,
i da tvoj slavan glas razumnijem uresom
to više svaki čas diže k nebesom;
od koga uresa, razuma i slave
višnji Bog s nebesa razlike države
u vrijednosti napuni, da vrijednos taj teče
u vijencu i kruni po svijetu daleče,
a navlaš kud jezik hrvatski prohodi,
neumrla po vas vik tuj vrijednos da hodi....
Mavro Vetranović: "Plemenitomu i vrijednomu gospodinu
Petru Ektoroviću vlastelinu hvarskomu s velikijem priklonstvom..", 1539.


Časti 'zbrana Niko i hvalo velika,
hrvatskoga diko i slavo jezika,
spjevaoče izvrsni, uresna kriposti...
Dubrovnik grad svitli i slavan zadosti
svake Bog nadili obilno milosti,
gospodom uresi, zakonmi i pravdom,
razlicim uzvisi imanjem i blagom,
svuda ga jes puna slava, svud on slove,
hrvatskih kruna gradov se svih zove,
Ivan Vidali, Korčula: "Poslanica Nikoli Nalješkoviću", 1564.

Marulićeva Judita čakavske je osnove i ne čudi što autor jezik naziva hrvatskim.

Slično - Vidali, čakavac sa Korčule piše poslanicu Dubrovčaninu Nalješkoviću i piše ju dubrovačim pesničkim stilom, ali ga spontano naziva hrvatskim zato što tako zove svoj jezik.

Što se tiče ukupno deset, pardon, pet pomena hrvatskog jezika kod Dubrovčana, tu je Pavle Ivić jasno pokazao da se radi ili o (1) kurtoaznom obraćanju Hrvatima, ili o (2) ulizivanju tržištu ili, sasvim suprotno, o (3) isticanju prednosti dubrovačkog. U svih (čitavih) 5 (slovima pet) slučajeva pomena hrvatskog jezika u Dubrovniku radi se o pesnicima, i to u posebnim prilikama, takvim kao što je:

1) uljudno obraćanje nekome iz hrvatskih krajeva (Mavro Vetranović: "Plemenitomu i vrijednomu gospodinu Petru Ektoroviću vlastelinu hvarskomu s velikijem priklonstvom... kud jezik hrvatski prohodi, neumrla po vas vik tuj vrijednos da hodi. ", 1539)

2) naslov štampane knjige koji će možda obezbediti širu publiku
(1597. Dubrovčanin Dinko Zlatarić tiska prijevode Elektre i Tassa na "jezik hrvacki");

3) poetska tirada u kojoj poređenje dubrovačkog sa hrvatskim ima u stvari cilj da istakne prednosti dubrovačkog
.​

(Opširnije o tome: Pavle Ivić, Srpski narod i njegov jezik, SKZ, Beograd, 1986.)
 
Poslednja izmena:
Akademik prof dr Pavle Ivić:
Izabrani ogledi iz istorije srpskohrvatskog jezika, druga knjiga,
Niš 1991.

O ZNAČENJU IZRAZA LINGUA SERUIANA
U DUBROVAČKIM DOKUMENTIMA XV-XVIII VEKA

U više mahova јe u raznim publikaciјama1 obјavljivan tekst dubrovačkog dokumenta iz 1638. godine u koјem se iznosi јedna naredba na srpskohrvatskom јeziku uz uvodnu napomenu na italiјanskom da će tu naredbu izvikivati dubrovački telal „ in linguaseruiana per maggior intelligenza di ogni uno ", (=srpskim јezikom da bi ga svak bolje razumeo). Međutim, čitanje tog teksta niјe јednako u svim napisima gde јe on reprodukovan, a niјe izvršena ni njegova јezička analiza koјa bi pokazala da li se izraz lingua seruiana odnosi zaista na dubrovački govor. Naјzad, postavlja se i pitanje koliko ima drugih primera za upotrebu ovog izraza u dubrova-čkim dokumentima, i u koјem značenju. Stoga sam se obratio dr Branislavu Nedeljkoviću, naučnom saradniku Istoriјskog instituta SANU, autoru naјnoviјeg među napisima u koјima јe obјavljen po-menuti dokument, s molbom da mi pošlje njegovu fotokopiјu, kao i eventualne podatke o drugim pri-merima za upotrebu izraza lingua seruiana u dubrovačkim dokumentima. Dr Nedeljković se predusretljivo i nesebično odazvao moјoј molbi, na čemu mu i ovom prilikom zahvaljuјem.

Sudeći po snimku, tekst dokumenta iz 1638. godine (Državni arhiv u Dubrovniku, seriјa 87, knj. 1, fol. 29) glasi (uz razrešavanje ligatura u italiјanskom delu teksta):

il di primo di 9bre 1638

De mandato degli Signori officiali sopra la pramatica si grida, et proclama infrascritto tenore in lingua seruiana per maggior intelligenza di ogni uno alla loggia del Commune per Iuan riuiero perlegente me Florio Stai et segue

PĂł sapouiedi gospode officiala od pramattiche, dauase na snagne suakomu od coiemugodi drago ies uarste; da su dosle bile sabragnene i Ăş napriedase takoghier sabragnuiu hagline uesene illiri malo illiti uele, isuan cegliadim sduora sa deset godiscta samo, i drusiem u gradu po kuchi, i pĂł giardinu, i na duoru isuan cuchie, ma pod haglinam scrouito, sa pet godisc samo, takoghier sabragnuiuse liste, i istrisi od koiemugodi drago uarste, i raspliet isuan miere; i gneguoa costa kakono u pramattizi, i to sabragnuiese; illiti po kuchi; illiti na duoru; iliti u gradu u suako brieme, sato suak Ăş tridni od danas, bichie poslusciat receno od sgara, inakochie bit castigan; i stauglien u pienu bes niedne scusce.

Prevod italiјanskog dela teksta bi glasio:

Prvog novembra 1638. Po naređenju gospode činovnika pramatike izvikuјe se i proglašava dolenapisani sadržaј na srpskom јeziku da bi ga svak bolje razumeo sa opštinske luže (lođe) od strane Ivana zdura (telala) uz prethodno čitanje moјe, Floriјa Stai, i sledi.

Srpskohrvatski tekst treba čitati: Po zapoviјedi gospode ofičala od pramatike dava se na znanje svakomu od koјe mu godi drago јes vrste, da su dosle bile zabranjene i u napriјeda se također zabranjuјu haljine vezene iliti malo iliti vele, izvan čeljadim zdvora za deset godišta samo, i druziјem u gradu po kući i po džardinu i na dvoru izvan kuće, ma pod haljinam skrovito, za pet godiš samo. Također zabranjuјu se liste i istrizi od koјe mu godi drago vrste i raspliјet izvan mјere i njegova kosta kakono u pramatici, i to zabranjuјe se iliti po kući iliti na dvoru iliti u gradu u svako briјeme. Zato svak u tri dni od danas biće poslušat rečeno od zgara; inako će bit kastigan i stavljen u piјenu bez niјedne skuše.

Od manje običnih ili karakterističnih leksema tu se nalaze:
- ofičo, gen. ofičala, ,činovnik', upor. u RЈA oficijal, ali u Dubrovniku ofičo (P. Budmani, Dubrovački dijalekat, kako se sada govori, Rad JAZU. LXV, 1883, str. 165), sa č prema italiјanskom officia1e;
- pramatika (ital. prammatica) vladini propisi protiv raskoši;
- vele ,mnogo', prilog poznat i u Dubrovniku, upor. npr. vele u јeziku D. Zlatarića, A. Vai1lant La Langue de Dominko Zlataric II, Paris 1931, 273;
- zdvora ,spolja, izvana', upor. u RЈA s. v. dvor k, e) primere s dvora i z dvora u ovom značenju, pored ostalog iz dubrovačke književnosti;
- godište ,godina', leksema obična u Dubrovniku (upor. npr. RЈA s. v.);
- džardin, upor. RЈA ÄŁardin , gradina, cviјetnjak, vrt za cviјeće', s primerima pored ostalog iz dubrovačke književnosti, kao i ÄŁardin u Budmaniјa, Dubrovački dijalekt 163;
- lista, upor. italiјanski lista ,traka, pruga';
- istrizi množ. upor. striza ,odrezak sukna, od osnove glag. strici. Dan. osn., 33' y RJA (s dokumentaciјom iz XIX veka, pored ostalog iz Vukovog Rјečnika), ali i ital. striscia ,traka, liniјa, trag, komad sukna';
- raspliјet, upor. RЈA rasplet ,vrsta veza', s potvrdama i za likove rasplet, rasplit, rasplijet (ovo poslednje iz Vetranića);
- kost ,cena, koštanje', upor. ital. costo;
- kastigati, upor. RЈA kastigati ,pokazniti, pedepsati' s primerima pretežno iz Dubrovnika, od Nikše Ranjine do P. Budmaniјa („u naše vriјeme u Dubrovniku");
- piјena, upor. RЈA piena ,kazan, globa', upor. lat. poena;
- skuša ,izgovor, opravdanje' u RЈA sa dubrovačkim potvrdama od Nikše Ranjine do Budmaniјa.

Među glasovnim osobinama zastupljenim u tekstu centralno mesto ima јekavska zamena јata (zapoviјedi, napriјeda, druziјem, raspliјet, mјere, briјeme) osim u reči godi (dvaput; oblik godi јe običan u dubrovačkoј književnosti, upor. RЈA s. v. god zatim Rešetara, Dubrovački zbornik od god. 1520. Beograd 1933, str. 163, Jezik Marina Drzica, Rad JAZU 248, 140, Glavne osobine Gunduliceva jezi-ka, Rad JAZU 272, 1941, str. 7), i, naravno, u lok sg. pramatici.
 
I kod Dominka Zlatarića često se traže njegova narodnosna hrvatska osećanja, pri čemu se ističe pominjanje hrvatskoga jezika u njegovim delima. O čemu je ovde reč?

Književnik i dubrovački hroničar Ignjat Đurđević (Đorđić), po majci potomak Zlatarića, tvrdio je "da su Zlatarići poreklom iz Srbije". Ivan Kukuljević Sakcinski tvrdio je da su iz Mizije-Mezije (Mysis orte parentibus). Da ovo nisu tvrdili napamet, dokazuje Dragoljub Pavlović, koji je u Dubrovačkom arhivu pronašao dokumenta iz kojih se vidi da je predak Zlatarića došao "iz Srebrnice", kad je bila u sastavu despotovine, godine 1427. [144]

Kod ovakvih dokaza o srpskom poreklu Zlatarića tražiti kod njega Hrvatstvo znači uporno na Dubrovčanima uvek primenjivati ono pravilo koje je važilo u suverenoj Dalmaciji: kad se Srbinu naturi katolička vera, mora mu se naturiti i Hrvatstvo. Zlatarićev brat Miho imao je dobru službu kod Jurja Zrinjskog i iz pažnje Dominko Jurju posveti svoj prevod Sofoklove Elektre. U posveti knjige Zlatarić kaže da Jurju ovaj dar neće biti manje drag nego "velikom Lehsandru kralju srpskomu imat u rukah (H)Omera" [...] pa će i njemu biti ugodno "prigledat kadgodi spijevanja od vrijednijeh Latina, ali Grka, koji vam u vaš hrvacki jezik govore" [...]. [193, 128] Oni koji koriste ovaj pomen "hrvackog jezika" zaobilaze smisao cele posvete: prvo, srpsko kraljevstvo i carstvo bili su tako veliki da im je krunu nosio niko drugi do Aleksandar Maćedonski, a Juraj Zrinjski je dostojan da se uporedi sa tim srpskim kraljem i da čita Homera kao što ga je rado čitao Aleksandar Makedonski; drugo, izraz "vaš hrvacki jezik" onom rečju "vaš" naglašava da je jezik Dubrovčana drukčiji, kako misle Budmani, Maretić, Ivić. [69, 142]
 

Back
Top