NEGDJE U ZEMLJI NEDOĐIJI....

osječaj...čudan..nestvaran...između neba i jave..
osječaj izgubljen a opet sretan...osječaj koračanja putem a na svakih par koraka neko raskršče obasjano svijetlom....blještavim....koje zasljepljuje....
osječaj...ma samo neki osječaj bespomoćnosti a opet snage koja bi zavrtjela svijet u nekom drugom ljepšem smjeru....
Negdje u toj zemlji nedođiji živim....bez krila a opet sa krilima...uzletim i padnem grubo u tlo..
kao znatiželjni ptić učim letjeti...a zemlja svoju snagu iskazuje i vuče me prema dnu....
dižem se prema suncu...i padam...pokušavam uzletjeti...i padam..
sve je kao neki kovitlac koji me baca na sve strane..
otvaram beskrajna vrata svojeg puta...iza nekih sreća mi namiguje, smiješka se....zaziva me...
a onda neke crne tamne dubine....mrak...duboka crnina...ne koračam nigdje...stojim pred svim tim...i čekam neki znak...
Znak kojim putem krenuti....kuda zakoračiti...možda opet pasti...možda poletjeti....
sreća...tuga...radost....nemoć.....usamljenost toga puta...sve se nekako isprepliče....gradi neke svoje čudne građevine u mojoj duši....
Labirint mojeg života....lutam tako njime....labirintom mojeg života...

16_exodos_bo_labirint-288x192.jpg
 

Back
Top