Meso bogova

Hiljadu demona
sedi mi za vratom
i šapuću na uvo.
Njihove reči prolaze
mi kroz lobanju
kao krivi zarđali ekseri.
Dugački, lepljivi jezici
golicaju mi maštu.
Otrovne misli
ključaju u mojoj glavi.
Kroz gustu paru
čujem njihovo mumlanje
dok mi glava bolno odzvanja.
Lutam kroz šumu
uvrnutih misli, na
koži osećam njihove
iskrivljene grane.
Otrovni gnoj iz
šupljine lobanje
polako se cedi kroz
moja usta.
Snažno gnječim slepoočnice
dok mi treperavi bol
struji niz kičmu sve
do malog prsta na nozi.
Pritiskam kapke u nadi
da ću u mraku pronaći
bar trenutak mira.
Čujem ih kako se kikoću
dok iscrtavaju svetlucave
fleke sa unutrašnje
strane mojih kapaka i
teraju me da otvorim oči.
Hiljadu bubnjeva
divljih ljudožderskih plemena
tutnji mi u ušima i
burgijaju po pihtijastoj
masi moga mozga.
I na samom kraju
dok moje sasušene oči
nepokretno zure
u prazninu.
Sa mene kidaju komad
po komad mesa,
tog varljivog prezenta
koji nam se potura kao život.
 

Back
Top