IDEM DALJE.....I.dio

Od prekjučer u meni kao plima raste odluka da nešto probam....neka unutarnja snaga, neki unutarnji glas me tjera da probam.....a možda je to ionako zadnje što mogu još učiniti.....ali najveća potpora mi je liječnik.....on osobno zna za nekoliko slučajeva izlječenja rekonekcijom....u prilog ću staviti link...pa pogledajte...iako to i dalje ne znači da on neče dati maksimalan dio sebe da dodje do testnog lijeka DCA za karcinom.....ali ja moram probati....jednostavno goni me nešto....čitam...pregledavam....raspitujem se....i čudno je koliko ljudi zapravo zna za te tretmane a ništa ne govore....a sve ovo moram zahvaliti mojem dobrome anđelu čuvaru mojoj DUNJI....jer ona mi je prav pokazala i rekla za to.....poslala mi linkove....pa sam onda proučavala....pa razgledavala....čitala knjigu online...i opet se vračala na neke dijelove knjige....a kako sam to više čitala ta neka snaga me je sve jače gonila da krenem u to....ja sam od onih koji vjeruju da glava donosi sve....ali isto tako i odnosi...a meni su moja glava i duša donijeli zlo...ali sama sam si ga nanijela...nisam se znala isčistiti od tuđe nevolje...i akumulirala sam to u sebi...gomilala i gomilala....i ....razboljela se....inače u petak su mi rekli da su mi nalazi takvi da imam još max 6 mjeseci života...nije me strah krajnjega...strah me je boli koja prethodi tome....prenježna sam i ovako ne podnosim bol...tu sam kao mimoza....i ta mogučnosti odlaska u agoniji boli me prestravila...o svemu sam razmišljala...pomišljala...planirala....i onda...evo ovo...i naravno ljudi koji su me okružili svojom dobrom vjerom i željama...i uplakana sam svaki čas....jer živjela sam predugo pod utjecajem da sam zločesta....da nemam duše.....i pala sam pod taj utjecaj..za sebe sam mislila da sam zlo nad zlima ....Jer tako su se odnosili prema meni...šibali me svojim mržnjama...trovali moju dušu...i prestala sam se cijeniti....bila sam samo krpa koju je bilo tko mogao šutirati i brisati noge po njoj...i branila sam se kao divlja mačka...grebla, grizla , vrijeđala ujedala....ali potpala sam pod taj utjecaj...zašto ni sama ne znam....čovjek kojeg sam voljela bio je samo dio te priče...igračka u rukama osoba koje su mi to napravile...i njegova duša je ranjena..jer su mu to najbliži...osobe koje po defaultu volimo....i ne možemo si priznati da nas manipuliraju....jer su naša krv....ne krivim nikoga osim sebe za ovo što mi se dogodilo...ali isto tako znam da moram još puno toga napraviti....i zato se ne dam..ako već moram otići tada ću otići pod svojim kondicijama...ali do tada ću učiniti sve..BAŠ SVE...i da ljudi koje sam povrijedila shvate da to nisam bila ja...jer moje JA nije zlo....nego je to bila bolest koja me je iz dana u dan varala....igrala se samnom...mijenjala mi moju osnovnu strukturu....ismijavala me....a nisam znala što je....jer hormoni su opasna stvarčica koja nas ubija polako ali sigurno....ali lako što će nas ubiti, ubija i sve oko nas...i ako nema dovoljno ljubavi oko nas, ako nema razumijevanja tada samo nesreća stiže sve....a ja nisam imala dovoljno ljubavi i razumijevanja...i gladna sam je...gladna kao vučica...ljubavi koja će me zaštiti, zagrliti...koja će mi hraniti dušu....jer ja sam kao biljka...venem bez vode i sunca....znam da to baš i nije nešto u današnjem materijalnom svijetu ali ja svoju genetsku strukturu plavuše ne mogu promijeniti....ne ide....ako moram birati između zagrljaja i dijamantnog prstena...BIRAM ZAGRLJAJ....UVIJEK I ISPRED SVEGA....PRIMAM GA I DAJEM....to je moja bit postojanja....

 

[LJILJA MMM]

U svemu mora postojati ravnoteža, posebno u glavi. Kada se ona izgubi, kada dozvolimo da nam je neko poremeti unoseći zlo, negativnost, svoje frustracije i loše karakterne osobine, a mi se po difoltu ponašamo kao sundjer, posebno prema dragim i bliskim osobama, onda osetljivim osobama prosto treba da predju na drugi tas na kome su neke druge osobe,... tas ljubavi i poštovanja, da se osete vrednim i potrebnim jer samo tako mogu postići unitrašnju, svesnu i nesvesnu ravnotežu. Onda nije teško biti sundjer i deliti lepo i snagu dalje. Pri tom ne mislim samo na partnera na tasovima, već na sve ljude koje dodirnemo na bilo koji način a i oni nas.
Ali, kad tog drugog, pozitivnog, smirujućeg, u svakom smislu ljubavnog (ne samo u smislu partnera) tasa nema, onda se gubi ravnoteža.
Da, sve je u glavi.
Ajmo dalje curo....kraj utakmice još nije sviran.......