Bio je 16. septembar ove godine. Put me vodio kroz Sarajevo...Baščaršija...miris ćevapa...i svi ti ljudi.
ljubaznost, kao da rata nije bilo. Bože, pitam se...gde bi smo sada bili da osta ona divna ZEMLjA...sav taj narod...sve te lepote sjedinjene u jedno, a to jedno se zvaše YUGOSLAVIJA.
Kako nam je bilo divno...ali znam da svi oni koji ovo čitaju a ne pamte 5. maj 1980 neće ni znati šta pišem...
...Žao mi je svih njih jer nisu osetili prave radosti...bezbrižna svitanja...naše more....
...Split...Neum...Hvar...Mostar...Makarska...Pula...
Radne akcije... Štafeta... 88 sadnica za njega...
...i jednog davnog maja učiteljica reče...Konkurs je deco za najlepšu pesmu o nasim slavnim danima borbe....oni koji budu napisali najbolje ići će na more sa školom i sa drugim autorima...
I napisah...i bio sam najbolji..i tada sam prvi put video more....i takvog ga pamtim danas.
Bio sam mali da bih znao šta je to pasoš...šta je to viza...bio sam samo srećan i bezbrižan iako nisam mnogo imao...Danas imam ali nisam srećan
Dani Su Nicali Iz Sopstvenih Rana
Hteli su da nam nebo ukradu,
i pticama hteli da polome krila.
Da otmu svetlost selu i gradu,
Zemlja je moja sva u ranama bila.
U julski dan, prozračan, beo
Planula prva ustanička puška
Za njom se oglasio narod ceo,
Prkosno pesnicu stegla narodna ruka muška.
Fašizma oblak zlokoban,
Nad Evropom celom kada se svio
U Užicu, gradu malenom
Crveni barjak do neba se vio.
Na Kadinjači gde se vetrovi biju
U zimski dan hladan neveseo
Crveni potoci snežnom belinom liju
Tu je poginuo bataljon ceo.
A vojska ipak dalje korača
I pesma slobode do nema se ori
Biće još mnogo Kadinjača
Zemlja moja sva u ranama gori.
Dan za danom niže se u nizu
Krvave godine ratne sporo se vuku,
Sloboda mora da je blizu,
Još samo malo na dohvat ruku.
Neretva...Sutjeska...krvave plove
Teško je naći na njima broda.
Za hrabru vojsku puta ima kad zemja zove
I kad na kraju puta čeka sloboda.
Kozara ponosna sva u ranama
Nad mrtvim sinovima ljuto kune
Plač je za klonule i nejake...
Za orlovima suze se ne krune.
Šumori Una...lepotica zelenooka
Tužbalicu nosi svojim talasima
S' pesmom na usnama čobanica sjajnooka
Čuva večitu stražu na prkosima.
Grobovi bezimeni kraj puta klijali
Svaka stopa vrelom krvlju pokapana
U krvi dani slobode su nicali
U vreloj krvi iz sopstvenih rana.
PAJO...1985...
ljubaznost, kao da rata nije bilo. Bože, pitam se...gde bi smo sada bili da osta ona divna ZEMLjA...sav taj narod...sve te lepote sjedinjene u jedno, a to jedno se zvaše YUGOSLAVIJA.
Kako nam je bilo divno...ali znam da svi oni koji ovo čitaju a ne pamte 5. maj 1980 neće ni znati šta pišem...
...Žao mi je svih njih jer nisu osetili prave radosti...bezbrižna svitanja...naše more....
...Split...Neum...Hvar...Mostar...Makarska...Pula...
Radne akcije... Štafeta... 88 sadnica za njega...
...i jednog davnog maja učiteljica reče...Konkurs je deco za najlepšu pesmu o nasim slavnim danima borbe....oni koji budu napisali najbolje ići će na more sa školom i sa drugim autorima...
I napisah...i bio sam najbolji..i tada sam prvi put video more....i takvog ga pamtim danas.
Bio sam mali da bih znao šta je to pasoš...šta je to viza...bio sam samo srećan i bezbrižan iako nisam mnogo imao...Danas imam ali nisam srećan
Dani Su Nicali Iz Sopstvenih Rana
Hteli su da nam nebo ukradu,
i pticama hteli da polome krila.
Da otmu svetlost selu i gradu,
Zemlja je moja sva u ranama bila.
U julski dan, prozračan, beo
Planula prva ustanička puška
Za njom se oglasio narod ceo,
Prkosno pesnicu stegla narodna ruka muška.
Fašizma oblak zlokoban,
Nad Evropom celom kada se svio
U Užicu, gradu malenom
Crveni barjak do neba se vio.
Na Kadinjači gde se vetrovi biju
U zimski dan hladan neveseo
Crveni potoci snežnom belinom liju
Tu je poginuo bataljon ceo.
A vojska ipak dalje korača
I pesma slobode do nema se ori
Biće još mnogo Kadinjača
Zemlja moja sva u ranama gori.
Dan za danom niže se u nizu
Krvave godine ratne sporo se vuku,
Sloboda mora da je blizu,
Još samo malo na dohvat ruku.
Neretva...Sutjeska...krvave plove
Teško je naći na njima broda.
Za hrabru vojsku puta ima kad zemja zove
I kad na kraju puta čeka sloboda.
Kozara ponosna sva u ranama
Nad mrtvim sinovima ljuto kune
Plač je za klonule i nejake...
Za orlovima suze se ne krune.
Šumori Una...lepotica zelenooka
Tužbalicu nosi svojim talasima
S' pesmom na usnama čobanica sjajnooka
Čuva večitu stražu na prkosima.
Grobovi bezimeni kraj puta klijali
Svaka stopa vrelom krvlju pokapana
U krvi dani slobode su nicali
U vreloj krvi iz sopstvenih rana.
PAJO...1985...