Prohujalo s' Vihorom...

Bio je 16. septembar ove godine. Put me vodio kroz Sarajevo...Baščaršija...miris ćevapa...i svi ti ljudi.
:D ljubaznost, kao da rata nije bilo. Bože, pitam se...gde bi smo sada bili da osta ona divna ZEMLjA...sav taj narod...sve te lepote sjedinjene u jedno, a to jedno se zvaše YUGOSLAVIJA.

Kako nam je bilo divno...ali znam da svi oni koji ovo čitaju a ne pamte 5. maj 1980 neće ni znati šta pišem...
...Žao mi je svih njih jer nisu osetili prave radosti...bezbrižna svitanja...naše more....

...Split...Neum...Hvar...Mostar...Makarska...Pula...

Radne akcije...:D Štafeta...:D 88 sadnica za njega...

...i jednog davnog maja učiteljica reče...Konkurs je deco za najlepšu pesmu o nasim slavnim danima borbe....oni koji budu napisali najbolje ići će na more sa školom i sa drugim autorima...

I napisah...i bio sam najbolji..i tada sam prvi put video more....i takvog ga pamtim danas.
Bio sam mali da bih znao šta je to pasoš...šta je to viza...bio sam samo srećan i bezbrižan iako nisam mnogo imao...Danas imam ali nisam srećan :(

Dani Su Nicali Iz Sopstvenih Rana

Hteli su da nam nebo ukradu,
i pticama hteli da polome krila.
Da otmu svetlost selu i gradu,
Zemlja je moja sva u ranama bila.

U julski dan, prozračan, beo
Planula prva ustanička puška
Za njom se oglasio narod ceo,
Prkosno pesnicu stegla narodna ruka muška.

Fašizma oblak zlokoban,
Nad Evropom celom kada se svio
U Užicu, gradu malenom
Crveni barjak do neba se vio.

Na Kadinjači gde se vetrovi biju
U zimski dan hladan neveseo
Crveni potoci snežnom belinom liju
Tu je poginuo bataljon ceo.

A vojska ipak dalje korača
I pesma slobode do nema se ori
Biće još mnogo Kadinjača
Zemlja moja sva u ranama gori.

Dan za danom niže se u nizu
Krvave godine ratne sporo se vuku,
Sloboda mora da je blizu,
Još samo malo na dohvat ruku.

Neretva...Sutjeska...krvave plove
Teško je naći na njima broda.
Za hrabru vojsku puta ima kad zemja zove
I kad na kraju puta čeka sloboda.

Kozara ponosna sva u ranama
Nad mrtvim sinovima ljuto kune
Plač je za klonule i nejake...
Za orlovima suze se ne krune.

Šumori Una...lepotica zelenooka
Tužbalicu nosi svojim talasima
S' pesmom na usnama čobanica sjajnooka
Čuva večitu stražu na prkosima.

Grobovi bezimeni kraj puta klijali
Svaka stopa vrelom krvlju pokapana
U krvi dani slobode su nicali
U vreloj krvi iz sopstvenih rana.


PAJO...1985...
 
Jeste bilo lepo sve kad smo deca... i more i planine i bratstvo i jedinstvo i uciteljica i planine....ali to mu dodje kao onaj dobri film kojem smo se radovali kao deca, a sad kad ga pogledas vidis da je bzveze?! Bio sam jedina generacija koja nije stigla da ide u Sarajevo i Veneciju tad, ali sam obisao skoro pa celu sadasnju HR obalu...i neka ostrva. Cujem od ljudi da pravog duha i smeka kao sto je bilo u Sarajevu tad, nema, nema ni strih poznatih sarajlija, sve se pomesalo, zbuckalo i izgubilo...tako cujem i za neka mesta na moru po hr, jedino je more ostalo isto!
I da je sve ostalo isto kao pre, dogadjaje koji su bili ne mogu zaboraviti i samim tim mi se ta slika proslih vremena gadi. Ko je kriv, vise nije bitno, videlo se da su pobedili.
(nikad ne ocenjujem blog, niti gledam to, totalno nebitna stvar)
 
Da, u pravu si na neki način...samo što ja volim da se sećam svega toga, mada svestan sam da je sve to bilo uvijeno u nesto lažno...ali bilo je lepo dok je trajalo...
...A Sarajevo...mnogo ga volim...vezan sam za taj grad...da nekad je Sarajevska raja bila najbolja....sada je sve drugačije ali trudim se da ne primetim...Pozdrav
 
Pajce...predivno i lepo vreme je bilo i veruj zalim za tim vremeno, ziveli smo, ma sta ziveli uzivali bas...Da li je i ko je i kako je???...bas me briga ono sto smo tada imali mi, nece imati niko, i ljubomorno cu to cuvati i nositi u SRCU SVOM...Pozdrav tebi od Dusale...
 
Pajce pesma je jako dobra.
Hteli su da nam nebo ukradu,
i pticama hteli da polome krila.
Da otmu svetlost selu i gradu,
Zemlja je moja sva u ranama bila.

Prva strofa je genijalna.Pogotovo sto si to napisao kao dete.Svaka cast maestro.
 

Back
Top