POMALO SE UGASIO DAN.....

~Ako nekoga ne možeš izbaciti iz misli, možda mu je baš tamo i mjesto..
Misli prepoznaju ono što srce pokušava poreći... a nijekanje je naš bijeg iz stvarnosti..
kao dozvola prstima da tipkaju ono što se ne usudimo izreći na glas....da ne čujemo glasić reale...
bijeg od sebe samih...

Nikad nemojte prestati željeti nešto...Tko zna..možda treba polako sa željama pa se i ispune..bitno je vjerovati baš uvijek da ćemo mi idući biti na redu..kad se budu želje ispunjavale..Na kraju krajeva, što nas drži na životu..kao želja...i kao nada...da ćemo imati šta želimo...jednom u nekom sunčanom danu....jednom u nečijem toplom i sigurnom zagrljaju...jedno kad duša neće biti jedinka, nego cjelina.....samo želim....jako jako želim......kad je moj red....

‎" Sklapam oči i osjećam: sve ono što sam bio, i ono što
sam sada, još uvijek nisam ja. To je tek priprema za mene. " M.Antic

"Ljuta si na sebe, jer ti nedostajem, prznice mala. Nedostajem i sebi otkad smo sazvežđe podelili, pa svako gazduje svojom samoćom. Budalo jedna, nemaš pojma koliko te volim, ovako budalast. I drugi su blesavi, al’ ne umeju k’o ja da lepo popričaju sa tobom kada te nema, ni da poskakuju trotoarom, u pokušaju da usklade korak sa tobom, nevidljivom. Žao mi što nisi tu, da vidiš kako je lepo sa tobom..."
Balašević
 
isplazim mu jezik...i neka misli svoje..moje misli su moje carstvo tajni i tišine...a što ti radiš kad ti netko kaže da si mu drago biće..da te voli..da li pobjegneš u svoju samoću...u virtualni svijet tražeći spas i spokoj duši.....?????
 

Back
Top