"Zašto neka sećanja iz detinjstva tako dugo i uporno traju u nama? Kako, i kada, i zbog čega iskrsavaju na površinu naše svesti i posle toliko godina zaborava? Ne znam ko je taj ko bi mogao razmrsiti konce toga složenog procesa i dati bar približno tačne i verovatne odgovore na ta pitanja. Jer, to i nisu samo površni utisci i prolazna raspoloženja nego čitavi mali svetovi koji žive pokopani u nama, čekajući svoje uskrsnuće"
Ivo Andrić
još se sječam mirisa bakine kuhinje....njenog blagog glasa.....sječam se starinskog šporeta na drva...kao da je živ....uskrsne u ovakve večeri kao živo....kao da je to bilo prije par sekundi....a ne davnih godina dok je ta moja staričica bila živa...još se sječam njezinog glasa...pjesme koju mi je uvijek pjevušila dok mi je rasčešljavala kosu.....njezinog nježnog zagrljaja...i tihog šapta: lijepo mi snivaj.....
Ivo Andrić
još se sječam mirisa bakine kuhinje....njenog blagog glasa.....sječam se starinskog šporeta na drva...kao da je živ....uskrsne u ovakve večeri kao živo....kao da je to bilo prije par sekundi....a ne davnih godina dok je ta moja staričica bila živa...još se sječam njezinog glasa...pjesme koju mi je uvijek pjevušila dok mi je rasčešljavala kosu.....njezinog nježnog zagrljaja...i tihog šapta: lijepo mi snivaj.....
