.
Kao što i predpostavljate,gospodine moj,ovaj voz na trenutnoj usputnoj stanici,postavljen je za vas...on čeka da se ukrcate.
On se,obično,previše ne zadržava dok čeka na neodlučne putnike...ovo je neuobičajeni voz,zbog vas došao iz daleke budućnosti.
Mislim da je potrebno da podjete njime ukoliko pokolebani razmišljate.
Kasnije,ako odlučite da ostanete ovde,možete se pokajati u saznanju da nikada nećete prežaliti što niste krenuli njegovim šinama.
I stalno ćete u mislima imati nejasne slike destinacije na koju vas je mogao odvesti.
Kada se putovanje završi i pristignete na krajnje odredište,imaćete izbor.
Možete da ga prihvatite kao utočište,azil ili kao novu "zemlju",podneblje za neki svoj drugi život.
A možete se,ako saznate da vam ono ne pripada,vratiti natrag,neozledjeni njegovim granicama.
Ja vam obećavam da će tako biti,jer lično ću vas ispratiti sa odlaznog perona.
Ako se odlučite da se ukrcate,gospodine,reći ću vam da istim vozom idem i ja.
Čast dame mi nalaže da vam kažem da ćemo jedan deo puta možda morati da zamenimo drugim prevoznim sredstvom.
Postoji mogućnost da budemo prisiljeni i ova naša početna mekana i udobna sedišta kupea zamenimo za tvrda i nestabilna sedišta korpi na žičari.
Pokušavam da vas upozorim da će nam,sa velikom verovatnoćom,biti sudjeno da deo zajedničkog puta provedemo u ovakvim sedištima.
Ali,složićete se,nisu nam baš takva i nepoznata...videli smo ih već koliko puta u našim košmarnim snovima,zar ne?
I dajem vam reč da ću,koliko god to bude u mojoj moći,da izaberem žičaru koja nas može prevesti sa ove strme strane na onu prostranu kojoj težimo.
I dozvoliću vam,a da to ne bude pogubno po vašu muževnu snagu,da u najstrašnijim momentima zažmurite
....držaću vas za ruku,ako će vam tako biti lakše.
U bojazni nad izvrtanjem korpi nad sunovratnom dubinom provalije,drhtaćemo zajedno i stiskaćemo se grčevito
...ali,nećemo gubiti nadu,gospodine moj.
Ne plašite se,jer neću se plašiti ni ja...to će samo iz nas izlaziti izranjavani naši strahovi koje nam je u amanet ostavila mrtva prošlost.
Ako uspemo da nadletimo ogromnu raseklinu kanjona života,savladaćemo sve naše strepnje i naš očaj
....znaćemo da su nam porasla krila,po volji Gospoda našeg lično.
Ako nam se korpe otkače i nestanemo u tamnom grotlu beskonačnog ambisa,znaćemo da nismo bili odabrani
...prihvatićemo da nam je tako bilo zapisano.
To će biti prelomni trenutak naših života u kome nemamo drugi izlaz osim da učinimo nemoguće....da pokušamo sa preletimo preko kukavičjeg gnezda.
Ali,jedno vam jamčim,dragi gospodine moj...nikada lepši,ni zavodljiviji,ni spektakularniji pogled više nećemo imati.
To će biti najveličanstveniji trenuci našeg leta nad kanjonom Tamnog vilajeta.
Vidokrug će oko nas biti ravan bajkovitom snovidjenju...biće to najlepša slika horizonta ikad vidjena ljudskim okom.
I mogu vam reći,to pouzdano znam,vredi krenuti na ovaj hazarderski let samo zbog lepote panorame pred kojom ćemo biti zanemeli posmatrači.
Jer,u njoj je čudovišno naslikana,Mikelandjelovom rukom lično,čežnja za uzgubljenim rajem.
To je jedina autentična slika ljubavi,najdragocenija slika na svetu.
Bez nje naš život gubi svaki smisao,jer nema dovoljno dobrog opravdanja za sopstveno postojanje.
Voz kreće,gospodine moj....poslednji je trenutak da se ukrcamo.
....
Kao što i predpostavljate,gospodine moj,ovaj voz na trenutnoj usputnoj stanici,postavljen je za vas...on čeka da se ukrcate.
On se,obično,previše ne zadržava dok čeka na neodlučne putnike...ovo je neuobičajeni voz,zbog vas došao iz daleke budućnosti.
Mislim da je potrebno da podjete njime ukoliko pokolebani razmišljate.
Kasnije,ako odlučite da ostanete ovde,možete se pokajati u saznanju da nikada nećete prežaliti što niste krenuli njegovim šinama.
I stalno ćete u mislima imati nejasne slike destinacije na koju vas je mogao odvesti.
Kada se putovanje završi i pristignete na krajnje odredište,imaćete izbor.
Možete da ga prihvatite kao utočište,azil ili kao novu "zemlju",podneblje za neki svoj drugi život.
A možete se,ako saznate da vam ono ne pripada,vratiti natrag,neozledjeni njegovim granicama.
Ja vam obećavam da će tako biti,jer lično ću vas ispratiti sa odlaznog perona.
Ako se odlučite da se ukrcate,gospodine,reći ću vam da istim vozom idem i ja.
Čast dame mi nalaže da vam kažem da ćemo jedan deo puta možda morati da zamenimo drugim prevoznim sredstvom.
Postoji mogućnost da budemo prisiljeni i ova naša početna mekana i udobna sedišta kupea zamenimo za tvrda i nestabilna sedišta korpi na žičari.
Pokušavam da vas upozorim da će nam,sa velikom verovatnoćom,biti sudjeno da deo zajedničkog puta provedemo u ovakvim sedištima.
Ali,složićete se,nisu nam baš takva i nepoznata...videli smo ih već koliko puta u našim košmarnim snovima,zar ne?
I dajem vam reč da ću,koliko god to bude u mojoj moći,da izaberem žičaru koja nas može prevesti sa ove strme strane na onu prostranu kojoj težimo.
I dozvoliću vam,a da to ne bude pogubno po vašu muževnu snagu,da u najstrašnijim momentima zažmurite
....držaću vas za ruku,ako će vam tako biti lakše.
U bojazni nad izvrtanjem korpi nad sunovratnom dubinom provalije,drhtaćemo zajedno i stiskaćemo se grčevito
...ali,nećemo gubiti nadu,gospodine moj.
Ne plašite se,jer neću se plašiti ni ja...to će samo iz nas izlaziti izranjavani naši strahovi koje nam je u amanet ostavila mrtva prošlost.
Ako uspemo da nadletimo ogromnu raseklinu kanjona života,savladaćemo sve naše strepnje i naš očaj
....znaćemo da su nam porasla krila,po volji Gospoda našeg lično.
Ako nam se korpe otkače i nestanemo u tamnom grotlu beskonačnog ambisa,znaćemo da nismo bili odabrani
...prihvatićemo da nam je tako bilo zapisano.
To će biti prelomni trenutak naših života u kome nemamo drugi izlaz osim da učinimo nemoguće....da pokušamo sa preletimo preko kukavičjeg gnezda.
Ali,jedno vam jamčim,dragi gospodine moj...nikada lepši,ni zavodljiviji,ni spektakularniji pogled više nećemo imati.
To će biti najveličanstveniji trenuci našeg leta nad kanjonom Tamnog vilajeta.
Vidokrug će oko nas biti ravan bajkovitom snovidjenju...biće to najlepša slika horizonta ikad vidjena ljudskim okom.
I mogu vam reći,to pouzdano znam,vredi krenuti na ovaj hazarderski let samo zbog lepote panorame pred kojom ćemo biti zanemeli posmatrači.
Jer,u njoj je čudovišno naslikana,Mikelandjelovom rukom lično,čežnja za uzgubljenim rajem.
To je jedina autentična slika ljubavi,najdragocenija slika na svetu.
Bez nje naš život gubi svaki smisao,jer nema dovoljno dobrog opravdanja za sopstveno postojanje.
Voz kreće,gospodine moj....poslednji je trenutak da se ukrcamo.
....