U tišini sobe, lagano izgovaram molitvu tražeći mir...spokoj.....okrećem se umornoj duši želeći je nahraniti molitvom..osnažiti je...
Riječi lagano plove tamom sobe...izvana dopiru večernja svijetla....gledam kako moje riječi izlaze kroz prozor...i naglo padaju prema tlu...nestaju...kao nikad izrečene...nikoga nema da ih sasluša....i usliši....
Usamljenost...u mislima....kao da je svijet prestao postojati..kao da je apokalipsa ugasla sve nade...htijenja...želje....ostavila ravnicu iza sebe....pustopoljinu...a misli same nadolaze....kao plimni valovi....crne..tmaste kao oblaci prepuni krupnih kišnih kapi...koje nikako da padnu...iz mojih očiju....kao da je netko čvrsto zatvorio prolaz suzama....zarobio ih lancima....i ne im da krenu...izgubljen još jedan dan...u magli nepostojanja....u tugi....boli....
Riječi lagano plove tamom sobe...izvana dopiru večernja svijetla....gledam kako moje riječi izlaze kroz prozor...i naglo padaju prema tlu...nestaju...kao nikad izrečene...nikoga nema da ih sasluša....i usliši....
Usamljenost...u mislima....kao da je svijet prestao postojati..kao da je apokalipsa ugasla sve nade...htijenja...želje....ostavila ravnicu iza sebe....pustopoljinu...a misli same nadolaze....kao plimni valovi....crne..tmaste kao oblaci prepuni krupnih kišnih kapi...koje nikako da padnu...iz mojih očiju....kao da je netko čvrsto zatvorio prolaz suzama....zarobio ih lancima....i ne im da krenu...izgubljen još jedan dan...u magli nepostojanja....u tugi....boli....
