Misli i osećanja /skica za esej /

.

Misli predstavljaju grafički prikaz opažanja...verbalni su odraz naše percepcije.
One su statične skice nečega što tek treba da postane slikom.
Bez osećanja naše misli su suvoparne,šematizovane,emotivno hladne,rigidne.
Osećanja imaju moć da ih oslikaju koloritno u najfinijim nijansama,filigranski precizno.

Osećanja produbljuju misli...stvaraju udubljenja i pukotine,u koje se potom zavlače.
Osećanja cilkično izazivaju vrtloge u mislima i stvaraju duboke ponore...u njima utapaju želje i nadanja.
Osećanja oblače misli u odeću radosti,smeha i ljubavi...osećanja ih i sahranjuju odećom tuge,bola i očaja.

Misli su bazična osnova našeg postojanja,a osećanja su viši,nadredjeni pojam njihov.
To je zato što misli ne mogu uvek da prizovu osećanja,a osećanja uvek izazivaju misli.
Misli čine život,a osećanja mu daruju smisao.....




Ps.

Svet nije uvek ono što vidimo,čujemo ili osetimo.
Svet predstavlja ono što izmislimo,oblikujemo i kažemo.
Svet je ono što priželjkujemo.
Svet je,ustvari,samo subjektivni odraz stvarnosti...naša čežnja i nikad do kraja ispričana priča.



...
 
Au ja po naslovu pomislio: "Nova Džejn Ostin je rođena"
Što se fragmenta eseja u tekstu tiče, priznajem da ne razumem baš sve, znam da ima veze sa onom sobom sa trapezoidnim podom i svodom ,
gde kroz prozor na podesnom mestu soba izgleda kao normalni kvadar i gde nedoumicu ljudski um razjašnjava tako što skalira veličinu objekata.
Čovek u levom uglu izgleda patuljak , a čovek u desnom kao džin.
 
..misli su dokaz postojanja slobode ...one su svetlost rađanja prostora i sveta ... one su eksplozija - slobode ...

...osećanja su stvoritelji htenja ; a ova druga su pak graditelji volje ... ako smo bez osećaja , onda smo i bez htanja - bezvoljni smo ...tako to biva ... kad formilišemo htenja ( o ovome ili pak onome ) , mi smo već utvrdili voljnost ( o tome ili onome ) ... više nema promišljanja štaćemo , kakoćemo i kudaćemo ... sve je utvrđrno , a samim tim beskonačno minus jedan je odbačeno ... dakle , ima samo definisanog puta za : štaćemo , kakoćemo i kudaćemo ... dakle , sve stepene slobode smo odbacili i prihvatili jedan jedini put sa mnoštvo ( beskonačno minus jedan ) ograničenja ...
dakle , osećanja / emocije , htenja i volja nas ograničavaju i ukidaju nam beskonačano minus jedan stepen sloboda ..

...zato se i kaže za mislećeg da je slobodan ; a za zaljubljenog u jedno da je porobljen ( ograničen ) ...

..i ju štaću , diću , kudću -- odoh daleko ; ma mnogo sam slobodan u lupetanju ...

...zato mogu da kažem , da su velika osećanja implozija svih mogućih sloboda / njihov egzekutor ..
 
Poslednja izmena:
Uplašenost postojanjem pokreće svaku misao,a amplituda
emocija kao sinusoida rezonira kao kutija misao...Imaginacija
služi za samolažje upućeno zabrinutosti za ja...
Do +1 amplitude kad se bliži,Lejla,sve smo srećniji i misli obojene
svim koloritom svesti...Prema -1 neću ni da pišem...:lol::klap::klap::klap:
 
Zakasneli;bt187146:
Au ja po naslovu pomislio: "Nova Džejn Ostin je rođena"
Što se fragmenta eseja u tekstu tiče, priznajem da ne razumem baš sve, znam da ima veze sa onom sobom sa trapezoidnim podom i svodom ,
gde kroz prozor na podesnom mestu soba izgleda kao normalni kvadar i gde nedoumicu ljudski um razjašnjava tako što skalira veličinu objekata.
Čovek u levom uglu izgleda patuljak , a čovek u desnom kao džin.

Džejn Ostin?!...zamalo pa da te prevarim,Zakasneli...:malav:

( a samo da znaš,lepša sam ja i zgodnija od nje,dragi....:flert:)

To kažem,pošto vama-muškarcima ženska pamet nije nešto prioritetno...zna se šta vam je bitno. :zper:

:zcepanje:

A o "sobi sa trapezoidnim podom" u kojoj ljudski um skalira istovremeno i patuljka i džina...šta reći?
Originalnost u komentarima je već postala tvoj zaštitni znak,dečkonjo...

:cmok2:
 
123loncar;bt187166:
..i ju štaću , diću , kudću -- odoh daleko ; ma mnogo sam slobodan u lupetanju ...
...zato mogu da kažem , da su velika osećanja implozija svih mogućih sloboda / njihov egzekutor ..

Potpisujem sve što si rekao,dragi...:D

Uvek sa zadovoljstvom pročitam tvoje "lupetanje":lol:...
Tako mnogo toga ima u njemu što čini i moje stavove.:D

Drago mi je kad si tu,Lončaru moj....:zag:
 
luna-luna;bt187173:

Misli čine život,a osećanja mu daruju smisao.....

odlican tekst, Lejla...i da tacno je da misli cine nas zivot, a osecanja mu daju smisao....a tacno je i ono da " kakve su nam misli, takav nam je zivot"...
sa posebnim uzivanjem te citam Lejla:klap:

Kakve su ti misli,takav ti je život...sjajna setenca našeg velikog čoveka Nikolaja Velimirovića.:klap:

I meni je posebno uživanje kada svratiš i kada ugledam tvoj komentar,Luna.:D
U mnogo čemu se nas dve uklapamo...to mogu da vidim i kroz tvoje postove.

Za damu koja to zaslužuje...:cvet:
 
coviax1;bt187178:
Uplašenost postojanjem pokreće svaku misao,a amplituda
emocija kao sinusoida rezonira kao kutija misao...
Imaginacija služi za samolažje upućeno zabrinutosti za ja...
Do +1 amplitude kad se bliži,Lejla,sve smo srećniji i misli obojene svim koloritom svesti...
Prema -1 neću ni da pišem...:lol::klap::klap::klap:

Prema -1 nećemo ne samo ni da pišemo,nego ni da mislimo...:ljutko:
Najbolje,pravićemo se da ne postoji,Covi. :lol:

Strah je baza za mnoge naše izbore i odluke....temelj je naše nesigurnosti.
On može biti motiv i pokretač (u ekstremnim uslovima),ali je prevashodno kočnica i regresija (u najćešćem obliku).

Ali,da nema tih košmarnih strahova,da li bismo onda mogli da autentično doživimo lepotu nečeg što smo teškom mukom osvojili?

Uplašenost postojanjem pokreće skoro svaku misao...mudro rečeno,stari moj! ;)

Zahvaljujem za inspirativni komentar,moj Covi....:cmok2:
 
wihor;bt187180:
mudro napisano, jos se ceka oziman da napise koju :lol:
citao sam ranije neke tvoje blogove, imas dar za pisanje
nastavi tako :ok:

:rumenka:

A Oziman...on će to mnogo "ozbiljnije",jezikom filozofskim....:lol:
Ja to švljnem onako romansijerski,trudeći se da izbegnem akademski jezik psihologije.
Mislim da u tome uspevam,stoički...:malav:
(najjači dokaz je što se uporno držim podalje od pdf. pomenute nauke koja je moj zanat,jel˙...:twisted:)

Zahvaljujem za visoku ocenu o ovom postu,Wihore...:D

Ps.Ne mogu da se uzdržim a da ne dodam....prva mi je asocijacija,na pomen tvog nika,
film "Radio Vihor zove Andjeliju"...nostalgičan,divan film! ;)
 
zxy;bt187185:
"Svet je slika ljudskog srca
i svako slika srca svog..."
mogla si da pročitaš da si nekad svratila na moj blog :D

Uvek svratim na tvoj blog,ZXY....: D

Ponekad ne ostavim komentar,ali uvek pročitam tvoje postove..
Evo,sad sam ti bila u gostima da vidim je li citirane reči stoje u tvom "potpisu".
Nisam ih našla..
Da li sam ih propustila ( a zaista su prekrasne! ) u nekom id tvojih tekstova,dečkonjo?

:kiss:
 
Opazanja i misli su alat koji naucnici koriste, uzalud trazeci nesto sto se tim alatima ne moze videti.
Osecanja su ona karika koja nedostaje, koja svim vidljivim stvarima daju smisao i svrhu.

Ponekad se stidimo svojih, i gnusamo tudjih osecanja.
A ona su tu sa ciljem, da osvetle ono sto bez njih ne bi bilo vidljivo.
Osecanja su svetlost koju samo hrabri mogu da vide.

Ono sto na taj nacin spoznamo, je najblize istini.
:heart:
 
hakim bej;bt187220:
Opazanja i misli su alat koji naucnici koriste, uzalud trazeci nesto sto se tim alatima ne moze videti.
Osecanja su ona karika koja nedostaje, koja svim vidljivim stvarima daju smisao i svrhu.

Ponekad se stidimo svojih, i gnusamo tudjih osecanja.
A ona su tu sa ciljem, da osvetle ono sto bez njih ne bi bilo vidljivo.
Osecanja su svetlost koju samo hrabri mogu da vide.

Ono sto na taj nacin spoznamo, je najblize istini.
:heart:

Sjajan prilog za budući romansijerski esej na ovu temu....:D
Možda ga napišemo zajedno,ko zna...?;)

Divan komentar....zahvaljujem,Hakime Bej. :heart:
 
...misli mislite ma ne mislite nista... osecanja rasprsite strast pa da vatrom
te imaginacije obojimo i svedemo zivot na kolorit jednostavnosti ;)
odrazu moj u ogledalu nista komplikovanije a nadasve jednostavno
ne procitah... zivotnim slovima napisano :cmok2::cvet:
 

Back
Top