...nenadjeno djetinjstvo...

..
...ispod krovova
gdje hladnoća
ne smije
gdje se ništa
ne krije
ispod krovova
tražim i ne nalazim
moje ostavljene sveske
prva pisma
ili sakupljane markice
poštanske
okrenem se krovu
i trazim milost
da me prepozna
i bude tih i topao
skriven
da opet oko mene
obujmi krila
i odnese ovu skrivenu
nedobrodislicu
koja mi je strana
i ovdje nikad nije bila
sidjem
i tamo negdje u dubinama
očiju
smiruju se vode
da slučajno neka nit
tanka
nekontrolisano vani
ne ode...
 
...vala i ne valja Covi...samo padne sjećanje i misrisi nekakvi koji podsjete na neke kojih nema i neće ih ni biti...
...ne valja Covi ali povuče Nešto naviše...
Ne bih sad jedno vrijeme peo se ,-previše je...
Prijatelju moj ...
 
eh moj faraone...zamisli da nemaš čega se sećati i okititi osmehom setnim...pa to bi onda bio nečovek samo, a tvoj put je medju velikanima koji ponosno čuvaju svoje detinje igrarije i šepuću o njima zvezdama :heart:
 

Back
Top