“Velika tajna usavrsavanja covjecanstva lezi u vaspitanju. Od velikih rijeci kojima se ljudi cesto sluze, rijec vaspitanje je od najveceg znacenja” – Andersen
Vaspitanje ima presudan znacaj u formiranju naseg karaktera. Cilj vaspitanja je da tijelu I dusi da najvecu mogucu ljepotu koju covjek moze imati. Nevaspitan covjek je karikatura samog sebe.
Mladi se najbolje vaspitavaju lijepim primijerima a ne samo lijepim rijechima.
Djecu treba hraniti I mlijekom I pohvalama. Pametni ljudi dopustaju svojoj djeci po nekada da I pogrijese. Najvise je budala u onim familijama u kojima su djecije I roditeljske sobe razdvojene kljucem. Djecu treba poceti vaspitavati od rodjenja njihovih roditelja, jer roditelji ako nisu vaspitani ne mogu pravilno vaspitavati svoju djecu.
Svrha vaspitanja nije da nas nauci kako zaradjivati za hleb vec kako da nam svaki zalogah hleba bude sladji I ukusniji.
Ljudska priroda izrasta u mirisljavu biljku ili u korov. Zato na vrijeme trebamo njegovati ono sto je lijepo I dobro a u korijenu cupati ono loze I sto ne valja.
Tek kada vidimo nasu unucad kako su vaspitani, stvoricemo jasnu sliku o toma kako smo vaspitali svoju djecu.
Covjek kada je I bogat sa vrlinama a nije lijepo vaspitan u drustvu nije na visokoj cijeni. Lijepi maniri krase jednu licnost sve do kraja zivota.
Moramo osjecati krivicu I pema drustvu u kojem zivimo, kad ne posvecujemo dovoljnu paznju licnom uzdizanju I usavrsavanju vlastite naravi. Imperativ nam uvijek treba biti stalno uzdizanje svog vaspitanja I povecavanje svoga znanja.
Da bi neki covjek bio dobar vaspitac on mora biti za to rodjen isto kao I za umjetnika.
Lijepi maniri su za svakog covjeka njegovo najvece dobro koje u opste moze imati.
Vaspitanje ima presudan znacaj u formiranju naseg karaktera. Cilj vaspitanja je da tijelu I dusi da najvecu mogucu ljepotu koju covjek moze imati. Nevaspitan covjek je karikatura samog sebe.
Mladi se najbolje vaspitavaju lijepim primijerima a ne samo lijepim rijechima.
Djecu treba hraniti I mlijekom I pohvalama. Pametni ljudi dopustaju svojoj djeci po nekada da I pogrijese. Najvise je budala u onim familijama u kojima su djecije I roditeljske sobe razdvojene kljucem. Djecu treba poceti vaspitavati od rodjenja njihovih roditelja, jer roditelji ako nisu vaspitani ne mogu pravilno vaspitavati svoju djecu.
Svrha vaspitanja nije da nas nauci kako zaradjivati za hleb vec kako da nam svaki zalogah hleba bude sladji I ukusniji.
Ljudska priroda izrasta u mirisljavu biljku ili u korov. Zato na vrijeme trebamo njegovati ono sto je lijepo I dobro a u korijenu cupati ono loze I sto ne valja.
Tek kada vidimo nasu unucad kako su vaspitani, stvoricemo jasnu sliku o toma kako smo vaspitali svoju djecu.
Covjek kada je I bogat sa vrlinama a nije lijepo vaspitan u drustvu nije na visokoj cijeni. Lijepi maniri krase jednu licnost sve do kraja zivota.
Moramo osjecati krivicu I pema drustvu u kojem zivimo, kad ne posvecujemo dovoljnu paznju licnom uzdizanju I usavrsavanju vlastite naravi. Imperativ nam uvijek treba biti stalno uzdizanje svog vaspitanja I povecavanje svoga znanja.
Da bi neki covjek bio dobar vaspitac on mora biti za to rodjen isto kao I za umjetnika.
Lijepi maniri su za svakog covjeka njegovo najvece dobro koje u opste moze imati.