123loncar;bt144091:
..dečkonje su takve.. kad vole , sagore kao zvezda .. posle postanu hladni đžinovi - ako sledim kosmologiju ..
Uklapa se u teoriju kosmologije ,veoma lepo si to ilustrovao,dragi moj..
A otopiti hladne džinove veoma često je nemoguća misija,...ne pitaj me,iscrpeh se u tome nevidjeno..(a meni je zaista teško iscrpeti energiju)..
Verovatno je moja pogrešna percepcija uslovila konačni poraz (možda je prejak termin upotebljen,ali ja sam najstrožija u ocenama prema sebi..)
Mada imam dobijene bitke,procenila sam da bi me konačni uspeh mnogo koštao...i odustala.
Jer,dobijeni rat bi bio nešto kao Pirova pobeda,dečkonjo...
Valjda,okameni se duša i otvrdne srce...izgubi se poverenje,napusti se nada da još postoje neki novi srećni počeci.
Niko nije svemoguć,moj Lončaru..
Kažu da nema neosvojivih tvrdjava,samo ima loših napadača.
Skoro da ne verujem u tu setencu..."tvrdjava" je često mrtva stvar,pa je uzalud tražiti znake života u njoj.
Ali,djavo će ga znati...dokle god želimo da o tome pišemo,imamo poverenja u sebe i u nemogući ishod,zar ne,Lončaru?
Ps.Baš sam opširna..,ali su me dotakle tvoje reči,pametni moj..