Kad počneš tako da se osećaš i tako da razmišljaš
otvorio si vrata od podruma na kojima je pisalo
"zabranjen ulaz".
A tamo spava Ona.
Pritajila se i čeka priliku.
Ne budi je nikada.
M e l a n h o l i j a
Prikrala se neprimetno iza leđa
nisi pazio
Liže ti pete i nežno duva
u uvo
Šapuće i pevuši
Njen miris je tako fin
a oči tužne zavodljive
Skrećeš polako
To nije tvoj put
I znaš da je zamka
Ali ti nije stalo
Puštaš je neka te vodi
Pristaješ
Koračaš sve dalje stazom zaraslom
u trnje
Razgrćeš izbledele kosti
Mesto svoje tražiš
da se najzad spustiš
Da li je to smešak na tvom licu
Ili samo umor
Stigao si
Ni senke žaljenja
Zar si ti ovo hteo
A mogao si da se vratiš
da si poželeo
**********************************
Moram da priznam -
klepila sam je po glavi i šutnula,
skotrljala se niz stepenice nazad u podrum,
gde joj je i mesto.
Vrata su opet zaključana.
Ova horor scena je pravi hepiend.