Na sredini ( Ni na nebu ni na zemlji)

Ne trazim znacaj, razlog ili smisao. Jutro je. Bistro i cisto. Kao da sam spavala. A nisam. Veruj mi na rec. Ti ces danas vec biti u tom glupom Beogradu. Gresim. Znam gde gresim. Gledajuci tebe. Neka ne bude smisao. Na pocetku smo. Sacekaj.
Koje cutanje tebe tera na brbljanje? Necu aferu. Kako dva slobodna coveka mogu da imaju to cudo postmodernog drustva? Ko uspeva da se aferise a da se ne zaljubi, da ne govori? Bljantavo.
A i da hocu. Cist seks. Da zelim taj odnos bez ruku, ne zelim da budem sama. Zasto bih imala nekog a da nemam nikog. Znaci, obrni-okreni SAMA. Boli me to. Naravno.
Ne padam na tu iluziju mi se kao volimo, drzimo za ruke ali malo sutra. Kada se ti okrenes taj balon odleprsa. I opet mi se cini da trebam da te mrzim. To je onako najsigurnije. Jer ti nikada nisi rekao da me volis. Kao devojku, kao zenu sposobnu da voli. Ne kao neku sa kojom bi pozeleo te gluposti i sitnice koje ostali zele. Priznaj mi vrednost. Udostoji me. Uradi nesto. Nemoj da se pravis da ne znas. Nemoj da me zloupotrebljavas. Jer i ja sam sa tobom da utupim glupost i ravnice ulubim u zemlju. Ne radi ljubavi orgazmaticne. Sto ce mi doneti spasenje i izlecenje.
Kazem, nemas razloga da me lazes. Imamo slicnu viziju. U kome od kamena necemo praviti stenu. I slazem se da je tako lepse. Osim sto tvoje reci ruze. Znas, ne mozes me napraviti na nesto sto ti neces a pritom me iznenada dodirivati a da cak i nije pauziran film. Ne mozes me zvati svakog dana i pokupljati moju paznju kada si rekao da zelis distancu.
Mogu da razmisljam da ti hoces, treba ti vremena i blah blah. Kosmopolitankse price. Koja je to glupost?
Zavolecu nekog drugog. Kasnije ili pre. Trazicu besmisao jer osecam, ti i ja, upascemo u rutinu. Onako, ispod oka pokazujes mi da nije to to. A jasno vidim da si djubre. Tako sam to osetila prosle noci da vise necu da verujem u glupa verovanja da bices bolji. Ili da ces pokazati sebe. Puf ti na povrsini. I kao verujem i u tebe. A samo te hocu sto dalje od mene.
Verujem u ljubav. I verujem u rec. Znam, mrzis me zbog toga. Volim razgovor. Volim da kazem osecaj. Da oslikam recenicama emociju. A ti kvaris.
Bas zato sto nemas veze sa mnom sto ti smetam? Kako tebe ugrozavam? Volis me? Vidis, dovoljno momaka je izgubilo tu bitku. Misleci da ce cutanje doneti reci. Jer kada budes rekao shvatices da sam sve vec ispricala. A ti si nemeo, lebdeo okolo ni na nebu ni na zemlji. Da bas kao taj film. U kom ona crta njega. Pita ga zasto cuti.
Plasim se nekako. Osecam da necu vise. A da ti opet nekako hoces sada. Kazem, desice se ironija. Uspece rec da uveri moc.
Neka i bude da ti nisi zeleo. Neka bude da nisi hteo. Onda ti jos samo preostaje da se informises sta je seks kombinacija. I sta se tu zapravo desava.
Vidis, nema smisla. Ne nalazim poentu da izvedem zakljucak. Samo se prica vrti u krug. I sve je isto. Mozda trebam da te ostavim. Mozda da ostanem. Ali ljubav nije takva. I eto ga kraj. Ostani tamo gde jesi. Ja cu biti ovde. Razlika je izmedju nas ocigledna. Ne volim nerealnost. Ti ne volis istinu. Volis brze stvari. Volim sporo. I necemo se naci na toj granici koja coveka cini covekom. Priznala sam, nisi ti za mene. Znas kao u filmu, jeste njemu lepo sa njom ali obliva ga hladan znoj. Opet nesto fali.

Eto, izbrbljala sam na brzinu. Osecaj je dobio noge i krila. Ne vracam se da citam. Rekla sam sta sam rekla. I sta sad?
 

Back
Top