Uploaded with ImageShack.us
Put do jedne duse
Poljupci su plovili...
Kao uspavane, prastare ladje,
uljuljkane u korito jedne sinje obale...
Voljeh Te tada kao sto Te nikad nisam, cekajuci da mi se okrenes
i ugledas tamne ponore mojih zjenica...
Put do jedne duse...
put do jedne zene...
Voljeh Te kao galeb svoje more, kome je posvetio cudnu pesmu i zivot svoj...
Jednog previse bljestavog jutra, kada sam odlucila da Ti ces mi biti svijet...
Premalo je praskozorja docekanih na Tvom ramenu!
Brojala sam ih kao bisere, nanizane oko vrata mog,
one krupne sto si mi kupio kada smo omadjijani popili cijelu noc,
umrljani sitnim poljupcima, brisuci jedno drugom njihove tragove sa lica.
Voljeh Te...tiho i predano, prepustena plimi leprsavih osjecanja,
ne zeleci da znam sta ce Sutra da mi donese. Za mene nije ni postojalo.
Bili smo samo mi, pobjedjeni i iscrpljeni, vapeci samo jedno za drugim.
Vjecnost je trajala. Mi smo ostali dio nje.
Vidim Te. Ispunjavas mi horizont.
Prepadoh se da sve je bio samo trenutak u snu,
a Ti vizija koju sam dopustila usamljenoj dusi da izveze.
Sve dok me nisi dotakao.
Bilo je i previse dobro da bi bilo nestvarno dobro.
Smijah se...u strahu da ne nestanes...
A Ti...nasao si put
Njemu...koga vise nema..
Hvala ti
gledam...