Neka bude kako je Bog reko

Pre neki dan odoh za Požarevac da obidjem svoja dva djaka srednjoškolca.Inače oboje su veoma dobri djaci i čak oboje idu u istu medecinsku školu smer..farmaceutski tehničar
Na putu od autobuske stanice do njihovog stana nalazi se gradski park...i šta se dogodilo...Sasvim slučajno na jednoj velikoj oglasnoj tabli zaokupi mi pažnju jedan posmrtni plakat...Zašto...pa na njemu je pisalo Milan Višnjić...doduše čovek na slici je bio rodjen 1930 a umro 2o1o.I šta se dešava...kao i uvek ljudima od pera pošto ne koriste zaštitnu opremu šlemove i slične stvari

padaju svakakve gluposti na pamet...Pomislim šta bi bilo kad bi čovek ...nedaj bože umro i mogao da vidi koliko su iskrene reakcije njegovih prijatelja...U iskrenost svojih najbližih nikada ne mogu da sumnjam...ali prijatelji...prijatelji su čudo...Medjutim vrlo brzo sam odustao od te ideje...jer ko zna šta bih sve saznao....Bolje nek ostane tako...kako je Bog reko...jer neke istine je bolje nikad ne saznati....jer ko zna šta se sve krije u njima...mogla bi me i mrtvog strefiti srčka

Milan Višnjić
 
SibirskiTigar;bt106520:
A što je važno kad odeš da saznaš šta je neko mislio...to je možda bilo važno dok si bio medju njima...ustvari da ti je bilo važno saznao bi
U pravu si,Tigre...u pitanju je stvaran dogadjaj i neki utisci koje sam hteo da zabeležim....inače sam odavno prestao da tragam i čeprkam po velikim tajnama i istinama....;):bye::bye::bye:
 

Back
Top