Oduvek sam osecao kao da nisam odavde, kao da sam tu samo da nesto sacekam. Sta je to nesto nikako da prokljuvim, samo znam da mi cekanje unistava zivot. Batrgam se tamo i ovamo, vise tudjom no svojom voljom, kad ne uspem-bas me je briga, a kad nesto postignem-opet mi nije stalo...Produzavam lagano dalje, mimo sve Bozice, rodjendane i slavlja-ne ticu me se, makar bila i moja.